Ponuda za nesreću 1Foto: Lična arhiva

Pokušavam sve vreme da dokučim od kada je Rusija (čitaj Putin i njegova vlast) izvršila agresiju na Ukrajinu, ne čime to pravdaju (jer za to ima veliki broj potpuno nebuloznih i stalno različitih neusaglašenih izjava) već šta je to što režim u Rusiji nudi svetu, Ukrajincima i onima koje smatra svojim saveznicima ili potencijalnim saveznicima.

Osim da od njih očekuje bezrezervnu podršku za sravnjivanje Ukrajine usled velike njihove uvređenosti jer se jbg svet ne ponaša u skladu sa njihovim očekivanjima, odnosno njihovim mogućnostima.

U redu, demokratija je po njima satanistička tvorevina, slobodno tržište i liberalni kapitalizam su dekadentni i teže porobljavanju slobodnog sveta (u koji Rusija spada do mojega, što bi rekao moj drug) i oni zabrinuti za sudbinu sveta, je li, poravnavaju Ukrajinu za početak a mogli bi, ukoliko se njihova uvređenost seriozno ne razmotri, i da malo pomognu svetu upotrebom nuklearnog naoružanja.

Svet ima biti spasen ili ga neće biti. Ne sećam se da je svet tražio pomoć i pozvao Rusiju, ali spasiće nas bez da su nas izvestili o tome šta nude. Rešilo rusko rukovodstvo – centralna otadžbinska uprava carskog komunističkog mesije – da kad već ne može da se takmiči u savremenom svetu po pravilima tog sveta, da sa istim zarati.

Ništa novo pod neonom, kako je pevao DŽoni Štulić.

Avangarda savremenih diktatora, možda bolje reći preteča, Slobodan Milošević to je definisao čuvenom rečenicom: Ako već ne znamo da radimo, bar znamo da se bijemo.

Ideja da se svet može prilagoditi sebi, do koje većina diktatora okruženih poltronima, sitnim korisdžijama i sličnim ljudskim otpadom koji su se prilagodili njihovom despotskom karakteru, spontano se pojavi, iako je neostvariva.

Istorija je puna dokaza za ovu tvrdnju. Jedina ponuda koju imaju je agresija, kojom će navodno braniti slobodu i dostojanstvo.

A ta ponuda donosi samo nesreću i destrukciju.

I tu dolazimo do važnosti demokratije koju bi Putin da ukine.

Slobodni mediji, nezavisno sudstvo i ograničeni mandati oslobađaju, a poltrone smeštaju tamo gde im je mesto, posledično i despote u nastajanju, a na kraju oslobađaju svet opasnosti od ludaka na vlasti.

A sad jedno pitanje za čitaoca ovog teksta.

Kakvu ponudu mi u Srbiji imamo od našeg autokrate.

Postoji li kao konkretan politički i idejni program kojem bi se mogli izmeriti i svrsishodnosti i rezultati.

Mislite o tome pre nego što za jedno dobro dobijete dva zla.

Autor je vajar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari