Poučak iz Ruande

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, najviši predstavnik političke vlasti u zemlji, još uvijek ne vidi ništa neobično u činjenici da se kao šef države najizravnije upleo u slučaj Zagorec koji je isključivo u nadležnosti sudske vlasti. Tako nešto nije palo na pamet ni ruandskom predsjedniku Paulu Kagameu koji nikada nije zatražio susret s ‘njegovim’ optuženikom u bijegu Felicienom Kabugom. A za ovim je, baš kao i za Vladimirom Zagorcem, raspisana međunarodna tjeralica.
I tako, dok se premijeru Sanaderu s pravom prigovaralo da je operaciju Maestro pokušao priskrbiti u svoju političku korist, Predsjednik države drži kako je najnormalnije da svoga emisara šalje čovjeku koji je optužen za krađu stoljeća. Dijelovi stenograma razgovora Zagorca i Mesićeva savjetnika Saše Perkovića ne samo da su zabrinjavajući, oni su zastrašujući. Ako optuženiku kalibra kakav je Zagorec, šef države može nuditi deal bilo koje vrste, to može samo značiti da je pravna država u Hrvata na izdisaju. Zna se koje institucije države mogu optuženiku nuditi status pokajnika, ali to ni u jednoj demokratskoj zemlji s vladavinom prava zasigurno ne mogu činiti predsjednik države, premijer ili šef parlamenta. To ne može činiti politika.
Objavljeni transkripti razgovora Zagorca i Perkovića nedvojbeno svjedoče o tome kako izaslanik šefa države optuženome nudi pomoć, npr. na način da ‘će lansirati priče oko njega’, a palo je i obećanje da će Pantovčak ‘uzeti na sebe povlačenje tjeralice’.
Kakva je to poruka građanima? Nezavisno sudstvo u Hrvatskoj samo je ‘opijum za narod’, a prave se odluke o tome je li netko kriminalac, zločinac ili pak nevin, donose u političkim kabinetima. Kao ‘predsjednik svih građana’ Mesić ne može izbjeći odgovornost za nespretno koketiranje s optuženim Zagorcem. Možda bi se to i dogodilo da je ovo Ruanda. Ipak, ovo je samo Hrvatska.