Jedna od najvećih misterija BIH je kako je moguće objasniti da u zemlji napaćenoj ratom s jednom od najvećih stopa nezaposlenosti u Evropi, sa razorenom privredom, mizernim platama i još mizernijim penzijama, ljudi ipak preživljavaju.
Teško je uz ove poražavajuće činjenice ne zapitati se kako je moguće da su kafane pune, da trgovački centri cvjetaju, da se ne štedi kad dođu vjerski praznici.
Jedna od najvećih misterija BIH je kako je moguće objasniti da u zemlji napaćenoj ratom s jednom od najvećih stopa nezaposlenosti u Evropi, sa razorenom privredom, mizernim platama i još mizernijim penzijama, ljudi ipak preživljavaju.
Teško je uz ove poražavajuće činjenice ne zapitati se kako je moguće da su kafane pune, da trgovački centri cvjetaju, da se ne štedi kad dođu vjerski praznici. Pitanje je više nego logično. Odakle? Odgovor je moguće pronaći u činjenici da su rođaci, kumovi i prijatelji rasejani širom svijeta, građanima BIH samo prošle godine poslali blizu dvije milijarde maraka, što je neuporedivo više od ukupnog prihoda države ostvarenog privatizacijom, stranim investicijama ili donacijama međunarodnih organizacija.
Podatak Centralne banke BIH koji kaže da su u 2006. godini doznake iz inostranstva dostigle 1,98 milijardi KM najbolje objašnjava kako je moguće da se u zemlji devastirane privrede, velikog broja nezaposlenih i penzionera, ipak, preživljava.
Koliko značaja za ekonomiju BIH imaju gastarbajteri, najbolje ilustruje podatak da vrijednost tih pošiljki daleko nadmašuje godišnje budžete FBIH i RS. Primjera radi, kada bi se te pare mogle usmjeriti u razvojne projekte BIH, naši ljudi bi iz inostranstva za nekoliko godina isfinansirali gradnju koridor 5c i mrežu autoputeva kroz RS. Ako se ima u vidu da pristigli novac predstavlja trećinu društvenog nacionalnog proizvoda u BIH i da nadmašuje sredstva koja će se dobiti od privatizacije „Telekoma Srpske“, a teško da će se jednog dana više dobiti i za „BH Telecom“, sigurno je da bi država trebalo da povede više računa o ljudima koji održavaju ekonomski sistem zemlje u životu.
Ekonomisti upozoravaju da se ovako, ipak, neće moći dovijeka. Tačno je da se doznakama iz inostranstva eliminiše dobar dio deficita, koji napravimo u razmjeni sa inostranstvom, ali da ipak postoji realna opasnost da se iznosi koji pristižu smanje, što će ugroziti čitav sistem. Ako kućne budžete velikog broja porodica prestanu da dopunjavaju evri i dolari rođaka izdaleka, u kratkom roku će biti izazvana lančana reakcija koja će uzdrmati trgovce, ugostitelje, zanatlije, proizvođače…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
