Srbija ubija 1

Dvadeset i pet godina slušam kako se ovde nema para ni za šta. Dvadeset i pet godina nam pričaju kako je Kosovo i Metohija najvažnije srpsko pitanje. Isto toliko slušam kako su nam ga oteli. Kako nam je to Zapad sve namestio. Kako je Republika Srpska kolevka srpstva.

Dvadeset i pet godina slušam kako svetom vlada antisrpski lobi. Gledam kako se ovde ratni zločinci slave poput nacionalnih heroja. Četvrt veka slušam kako smo zbog njih živi. Kako zbog njih postojimo. Kako su oni samo obavljali svoju dužnost. I kako su njihove presude zapravo presude srpskom narodu.

Dvadeset i pet godina slušam kako samo kada Taj i Taj padne, lako ćemo. Dvadeset i pet godina slušam kako će biti bolje čim dođu Novi na vlast. Dvadeset i pet godina gledam kako moji vršnjaci beže odavde glavom bez obzira.

Dvadeset i pet godina ne mogu da verujem kako mi i dalje nemamo zvanične podatke o broju mrtvih za vreme ratova u bivšoj Jugoslaviji. Isto toliko slušam kako ovde samo Vojska može da stvori Čoveka. Kako služenje Armiji je najviši mogući cilj jednog Srbina. Kako je časno poginuti za svoju Otadžbinu.

Dvadeset i pet godina slušam kako Srbija nikada vodila osvajačke ratove. Kako se ona samo branila. Kako se ceo svet urotio zbog toga jer smo pravoslavci. Kako su nam Rusi jedini prijatelji. Kako su nam sve zemlje oko nas neprijatelji. Kako je ovo sve osveta Nemačke.

Slušam kako su Đinđića ubili zbog Kosova. Kako su CIA i Vatikan uništili Jugoslaviju. Kako je Tito bio najveći srbomrzac ikada. Kako ćemo Miloševića od blata da pravimo. Kako su nas Petog oktobra prevarili. Kako vlada bela kuga, i kako je naša osnovna dužnost da pravimo i da rađamo.

Četvrt veka mi tupe kako onaj ko ne piše ćirilicom nije pravi Srbin. Kako to pismo odumire. Kako smo mi mladi to dopustili da se desi. Kako smo poprimili sve što nam Zapad servira. Kako nam se preci u grobu prevrću zbog toga. Kako smo prodali veru za večeru. Kako bi nas oni tako rado deportovali. Pretukli. Zadavili.

Dvadeset pet godina slušam kako smo mi mladi za sve krivi. Kako smo gori od ustaša i ostalih krvnih neprijatelja. Kako smo mi izdajnici svega srpskog.

Dvadeset i pet godina, dragi moji, mene i moju generaciju Srbija ubija. Dvadeset i pet godina je prošlo, a i dalje je sve isto. Aman, dvadeset i pet godina srpsko društvo doslovno davi mladost ove zemlje. Dvadeset i pet godina traje košmar iz kojeg se očigledno nikada nećemo probuditi.

Autor je novinar

Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa

U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.

Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.