Šta bi sa atentatom na premijera? 1Foto: FreeImages/Bartek Ambrozik

Krajem oktobra prošle godine, nakon pronalaska oružja u blizini porodične kuće Aleksandra Vučića, građanima Srbije su danima servirane informacije kako je život premijera i njegove porodice ugrožen.

Naprednjačka glasila Pink i Informer širila su paniku upoređujući taj momenat sa 2003. godinom kada je ubijen Zoran Đinđić.

Predugo nameštanje ministra Nebojše Stefanovića pred kamerama Javnog servisa i drugih medija prilikom davanja izjave u Jajincima, probudilo je sumnje da se ovde ipak radi samo o još jednom naprednjačkom marketinškom triku. I to vrlo jeftinom, naivnom i lošem. Iako svako ozbiljan na političkoj sceni to u početku nije mogao sa sigurnošću da tvrdi, vremenom su stvari postale jasne. Tako je danas više nego sigurno da je obmanjivanje javnosti o atentatu na premijera, koji se navodno svim silama bori za našu bolju budućnost, bilo ništa drugo do još jedan u nizu očajničkih poteza da se stalan pad rejtinga SNS-a barem nakratko zaustavi. Da se u momentu nemoći i nesposobnosti vladajuće koalicije i njenog prvog čoveka zaigra na onu poslednju kartu – javno sažaljenje, pa makar čitava priča bila obična laž.

U vremenu Pinka i Informera Srbija funkcioniše po principima rijaliti programa. Šta bi sa tvrdnjama i „jaukanjem“ Dragana Vučićevića kako se u Beogradu pripremaju državni udari? Svi znamo odgovor. Još jedna obmana javnosti.

Bombastične priče se posle desetak-petnaest dana zamenjuju novom, dok se stara prepušta zaboravu. „Pokušaj atentata“ na premijera više niko od vlastodržaca ne pominje. Ta priča zamenjena je pričom o vanrednim parlamentarnim izborima, zatim su na dnevni red došle srpske čokoladice među hrvatskom decom, pa hrvatsko NE otvaranju poglavlja i premijerovo „junačko“ napuštanje Brisela. Najkreativnije izrežirani događaj bio je voz koji je iz Beograda krenuo ka Kosovskoj Mitrovici, a prvi mašinovođa i skretničar Srbije Aleksandar Vučić je sve teška srca zaustavio spasivši nedužan narod.

Strategija je providna, ali jasna. Pitanje je samo zašto građani na izborima nasedaju na marketinške trikove i laži? To je problem koji već dugo postoji i u mnogim drugim zemljama sveta, čime se novinari najuglednijih svetskih magazina bave izuzetno dugo.

Svi izrežirani događaji i oni koji to nisu na srpskoj političkoj sceni, imaju za cilj da prosečnom građaninu naše zemlje, a koji jedva sastavlja „kraj sa krajem“, onemogući da sagleda realno stanje u kome se naše društvo i država nalaze.

Silne afere, korupcionaške radnje, otvorena pljačka vlastodržaca, izneverena obećanja, pad životnog standarda ostaju nevidljivi za većinu ljudi, jer se u režimskim medijima prećutkuje istina, a promoviše laž. Lažni opozicionari kojima razni „Lauferi“ dostavljaju informacije vrlo su zastupljeni u režimskim glasilima, što dodatno obmanjuje građane.

Autor je član IO Dveri

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari