Nataša B. Odalović „Pucajte, ja i sada držim čas!“, glasile su poslednje reči Milivoja Pavlovića, profesora kragujevačke gimnazije koga su 21. oktobra skupa sa đacima gimnazije i još oko sedam hiljada Kragujevčana streljali fašisti. Četrnaestog oktobra navršiće se 66 godina od dana kada su fašisti streljali više hiljada radnika, dece i rodoljuba (kako se to u našim istorijskim udžbenicima pisalo i govorilo nekada, dok je svet bio normalno mesto).

Nataša B. Odalović „Pucajte, ja i sada držim čas!“, glasile su poslednje reči Milivoja Pavlovića, profesora kragujevačke gimnazije koga su 21. oktobra skupa sa đacima gimnazije i još oko sedam hiljada Kragujevčana streljali fašisti. Četrnaestog oktobra navršiće se 66 godina od dana kada su fašisti streljali više hiljada radnika, dece i rodoljuba (kako se to u našim istorijskim udžbenicima pisalo i govorilo nekada, dok je svet bio normalno mesto). Od 14. do 20. oktobra kraljevačka streljanja su se nastavila. U julu 1942, na humkama u koje su sahranjeni kraljevački civili pobijeni 1941, podigla se prenatopljena zemlja iz koje su izbijale sukrvica i krv. Fašisti su organizovano dovlačili šljunak iz Ibra i njime zatrpavali humke, a potom ih poravnavali tenkovima. Stoga je važno istaći da je, sve dok svet bejaše bolje mesto, bila pamćena simbolika najstrašnijih zločina jedne neljudske ideologije koja je fašistima dala za pravo da i u maloj zemlji Srbiji, u seljačkoj i radničkoj Šumadiji, streljaju čitave gradove. Ostalo je zapamćeno da strašna računica „sto za jednog“ prema kojoj je za jednog ubijenog fašistu imalo biti streljano sto civila, nije zabeležena nigde osim u Šumadiji. Godinama sam kao dete svakog 21. oktobra išla u Kragujevac gde je tradicionalno održavan Veliki školski čas, kod spomenika streljanim đacima. Televizija je vršila direktne prenose ovih potresnih komemoracija, a neko vreme postojao je i lep običaj da se posle svakog Velikog školskog časa ubrzo publikuje i knjiga pesama koje su te godine bile izgovorene u recitalu posvećenom streljanoj deci i građanima Kragujevca. „Nek’ nebom lete samo mirne ptice, dosta su svetu jedne Šumarice“, bio je, ako se ne varam, naslov jedne od tih knjiga, a zbirka Petra Lubarde, pokretna izložba slika inspirisanih kragujevačkom tragedijom, predstavljena je u nekoliko evropskih država. Da se Kragujevac, Šumarice, Kraljevo, ali i Kulenovićevo Knešpolje, te stradanje seljaka Potkozarja, te da se stradanje rodoljuba na Sutjesci, Neretvi, te da se Jasenovac – nikada nigde na svetu ne ponove.
Da Danas u broju od 10. oktobra nije objavio kratak neupadljiv tekst generala u penziji Stevana Mirkovića koji piše o tome da su se njih 300 ovog 6. oktobra jedini okupili u Jajincima, u znak sećanja na 127 hiljada pobijenih žrtava fašizma u logorima Banjica i Staro Sajmište, neko ko nije upoznat sa ne tako davnom istorijom verujem da bi čitajući tekstove poslednjih dana objavljene u našem Danasu poverovali da je Srbija bila jedna od vodećih sila fašističke osovine u Drugom svetskom ratu, ili da je bar imala kvislinšku nezavisnu državu tokom Drugog svetskog rata, a da u toj i takvoj Srbiji nije prolivena kap krvi, a nekmoli da se krv lila u potocima. Što se potpisnice ovih redova tiče, gde god nađete fašistu u Srbiji – hapsite i bacite na doživotnu!!! Šta rade u drugim državama sveta, gde fašizam ima istorijski „bekgraund“ pa samim tim i veliki broj pristalica, to je stvar tih država. Gde je temelj fašizma, gde uporište u Srbiji koju su fašisti sravnili sa zemljom i gde je krv iz zemlje provrila, nisam dovoljno pametna da zaključim? Ali, dobro zaključuje general Mirković da se od „prašine“ koja se digla povodom „marša“ fašista u Novom Sadu ne vidi ništa. Ni ko je fašista, ni ko je antifašista. Svaka čast i ovog puta građanima Novog Sada ili bilo kojeg grada, za svako „ne!“ fašizmu. Ali, izvinite, kojem fašizmu? Ne znam ko su ti mladi buzdovani, koliko ih ima? Ko ih zaista organizuje? Kakve oni veze imaju sa Srbijom? Tačnije, s kojom Srbijom? Tom šumadijskom, koja je satrvena do poslednjeg deteta u kolevci od strane fašističke soldateske?! Koja je majka odgajila te neofašiste? Da nije Kulenovićeva Stojanka? Da se ne zovu Srđan, Mrđan i Mlađan?!
Šta to znači kada neko danas zvanično optuži stranku premijera Srbije da organizuje fašističke horde i tako pred svetom i zvanično optuži Srbiju za fašizam? Ako su DSS i Koštunica organizovali te naciste u Novom Sadu, ma ko oni bili, državno tužilaštvo mora smesta da reaguje. Ako je Nenad Čanak optužio premijera Srbije, indirektno, da je fašista, državno tužilaštvo mora da reaguje ako je ovo pristojna država. A to što se sve svodi na ćeretanje između Aligrudića koji psihoanalizira da li je Čanak zbog „iskompleksiranosti“ optužio DSS i Koštunicu za organizovanje fašističkih marševa, to je posebna bruka bez presedana. Kome je do normalnosti ove države, vreme je da progovori ozbiljno i uzme se u pamet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari