Thompsonove gluparije

Koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, iako je već davno prošao, i dalje izaziva brojne reakcije, koje su se preselile i na stranice najuglednijih svjetskih novina, od New York Timesa do Herald Tribunea, ali i židovske zajednice i manjina koje žive u Hrvatskoj.
Čuju se žestoke riječi osude, jer je Thompson – glazba, kao i sve ostalo što se oko njegovih koncerata zbiva – za Europu i svijet personifikacija onoga što suvremeni svijet nikako ne prihvaća. Može Thompson govoriti koliko hoće da je njegova glazba vezana samo i isključivo s domoljubljem, jer je svima jasno što je u pozadini, a to je podsjećanje na vrijeme koje je davno iza današnje Hrvatske.
U mnogočemu su autori tekstova koji su ovih dana objavljeni u uglednim novinama posve u pravu, ali nisu u pravu kada govore kako sadašnja vlast blagonaklono gleda na očijukanje s fašizmom. Upravo ova vlast, od prvoga dana kako je Ivo Sanader ušao u Banske dvore, posve se jasno opredijelila oko prošlosti. Sanader je kao jedan od prvih poteza učinio da je otišao Srbima čestitati pravoslavni Božić. Prije njega to bivši premijeri nisu učinili nikad. Bez ikakve dileme uklonjeni su spomenici ustaškim zločincima, poskidana ikonografija koja podsjeća na vrijeme kvislinške vlasti u Hrvatskoj iz vremena II svjetskog rata.
Sanader je otišao u posjet Izraelu i jasno govorio i o zločinima koje su ustaše učinile u Hrvatskoj. Sadašnji premijer toliko puta je naglasio da je antifašizam temelj stvaranja suvremene Hrvatske, koja je tijekom Domovinskog rata izborila svoju neovisnost.
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u Europi je danas prepoznat kao političar koji je izgradio izuzetni ugled upravo i na činjenici što je jasno postavio stvari oko hrvatske prošlosti, istaknuo važnost antifašističkog pokreta i kao istinski demokrat postavio standarde koje je Hrvatska i usvojila.
Povezivati Thompsonove gluparije s današnjom vlasti, u bilo kojem kontekstu, nije korektno. Hrvatska kao demokratska zemlja ne može ni zabranjivati koncerte popularnih zvijezda, pa makar oni svoju popularnost gradili na svemu onom na čemu ju je izgradio Thompson.
Druga je stvar što je javna televizija požurila prikazati Thompsonov koncert, što zaista nije bilo nužno. Druga je stvar i to što svugdje u Europi postoji percepcija da aktualna vlast ima na neki način utjecaj na javnu televiziju, što sada u Hrvatskoj svakako nije slučaj.
Treba li u Hrvatskoj više edukacije kada je riječ o prošlosti? U svakom slučaju treba i na tome se već izuzetno radi. Mladi moraju znati i o zločinima koji su učinjeni i u Drugom svjetskom ratu, ali i o zločinima koje su Srbi činili i u nedavnom Domovinskom ratu. Od prošlosti se ne može niti smije bježati, ali i mladi ljudi prije svega moraju više biti okrenuti budućnosti.
Svi koji poznaju današnju Hrvatsku, mogu potvrditi da je ona prije svega okrenuta budućnosti, da su teme iz prošlosti sve udaljenije i minornije. Današnja Hrvatska sigurno nije Hrvatska iz Thompsonovih pjesama.
Kič nastup u kojemu je na Maksimiru bilo mahanje mačem, neke operetne uniforme i slično, trebalo bi okarakterizirati onako kako je to učinio ugledni profesor Predrag Matvejević. Kao estradni nastup provincijskog pjevača. Koji u Europi ne znači ništa i nikad ništa neće značiti.