Vize

Građani BIH moraće još neko vrijeme da se nose sa „posebnim“ tretmanom na svjetskim granicama – ljubazno izdvajanje iz redova i ekstra kontrola pasoša i vize za koju ste, prethodno, prolili krv i znoj da biste je uopšte i dobili.
Iako smo se približili onoj varijanti da će određene kategorije ljudi moći izbjeći torture da bi otputovali bez prolaska kroz iglene uši, ipak smo vrlo daleko od normalnog cirkulisanja kroz evropske i svjetske granice.
Prema najavama, sporazum o olakšanju viznog režima za određene kategorije bi trebao biti potpisan ovih dana. Uz povoljan vjetar, ratifikaciju i gomilu propratnih procedura cijela stvar bi mogla da krene od 1. januara. Iako je vizni režim olakšan, a ne i ukinut, stvari su, ako ništa drugo, krenule s mrtve tačke.
Bar neće morati da se vrate prije nego što odu.
Uostalom, čini se da nije ostalo neprimijećeno da BIH radi na reformama i uspostavljanju standarda koji se od nje traži. Poslovni ljudi, studenti i novinari, članovi službenih delegacija, aktivisti NVO, vjerska lica i drugi u idućoj godini neće morati da prolaze silne vizne torture i, bar donekle, imaće osjećaj da nisu autsajderi.
U cijeloj priči ohrabruje da ambasade traže načine da skrate cijelu proceduru oko predaje zahtjeva pa uvode telefonsko i elektronsko zakazivanje termina. E sad, to što skraćena procedura za predaju formulara ne vodi direktno ka vizi u ambasadama mogu samo da slegnu ramenima i toplo vas upute na domaće institucije.
Jer dok su svi sretni zbog postignutog, za „običnog“ građanina vizni režim je i dalje čvrst i teško probojan. Procedura je skupa, zahtjevna i naporna, pa ljudi nerijetko dignu ruke od planiranog puta, ali se bar poštede redova, stresa i blagog nervnog sloma.
Naravno, tu je i alternativa.
Građani BIH „bezvizno“ mogu da odu u Zapadnu Lusiju, St. Vincent i Grenadin ili, pak, Solomonska ostrva – gdje god to bilo. Pa ko voli i ima para nek izvoli i na Sejšele bez vize. Još jedna apsurdna situacija u bh. realnosti.
Naravno, „to je nama naša borba dala“ zahvaljujući „čvrstim“ granicama i ekonomskoj slici i sjajnom imidžu na kojem je godinama zdušno rađeno.
„Povlašteni“ položaj za putovanja, pak, datira godinama unazad. Na njemu je vrijedno rađeno i trud se, očigledno, isplatio. Kriminal, labave granice, BIH kao tranzitna zemlja za trgovinu ženama i drogom, izdati pasoši licima za koje se sumnja da su teroristi, samo su dio balade o oštrom viznom režimu prema bh. građanima.