Nikakva tajna nije da je država nelikvidna i da je kasa u ovoj godini mnogo „tanja“ nego što je planirano. Ipak, i narod koji je svikao na svakojake nedaće u poslednjih nekoliko decenija, a na nemaštinu posebno, iznenadila je nervoza sa kojom vlast pokušava da rešava probleme.

 Zato su, u nizu apsurda koji ilustruju nespremnost države da se suoči sa posledicama globalne ekonomske krize, burna reagovanja javnosti izazvala dva događaja koja precizno oslikavaju politiku „dvostukih aršina“ za koju smo, prečesto, optuživali neke druge.

Prvo je šok u pravosuđu izazvao dopis Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, u kome je Ministarstvo pravde zamoljeno da „u skladu sa zakonom“ preporuči sudovima da obustave postupanje po radnim sporovima. Povod su bila prva izvršna rešenja uručena novom vlasniku Fabrike vagona u Kraljevu, koji će radnicima zbog neisplaćenih zarada u periodu od 1997. do 2001. godine, morati da plati 1,3 miliona evra, a očekuje se da na naplatu pristigne ukupno oko četiri miliona evra. Sličnu situaciju ima i veliki broj drugih firmi, zbog čega će ionako otežano poslovanje, mnoge naterati da potpuno zatvore kapije. Ipak, u Ministarstvu ekonomije, nemaju ni procenu o kojoj sumi se radi, ali su, prema rečima državnog sekretara Nebojše Ćirića „identifikovali problem i predložili način kako da se reši“. Na pokušaj da se „lopta prebaci u drugo dvorište“ prvo se oglasio Vrhovni sud, koji je saopštio da su sudovi nezavisni, a Ministarstvo ekonomije optuženo je za pokušaj mešanja u sudsku vlast. Nešto blaža prema svojim kolegama iz pomenutog ministarstva bila je ministarka pravde, koja je ocenila dopis kao neprimeren, ali ne i zlonameran. U javnosti se, međutim, spekuliše da je do reagovanja došlo jer je čitava stvar dospela u medije. Ministarstvo ekonomije je neoprezno izašlo iz senke, a pravosuđe nije prihvatilo da se tako ogoljeno prikaže ko je zapravo gazda u državi.

Da postoji drugačija mera prava kada je država poverilac, svedoče ovih dana mnogobrojni Beograđani kojima su na naplatu stigli, navodno neizmireni računi od 1999. do kraja prošle godine. Da li je rečo zastarelim dugovanjima, da li neuredan račun u kome nije navedeno za koji period se usluga naplaćuje može biti validan, da li su uplatnice stigle preko Infostana prošle sudski izvršni postupak ili je rečo zastrašivanju građana, pa „ko se primi“, pitanja su na koja ovih dana svi traže odgovore. U žižu javnosti tek će doći činjenica da većina firmi čiji su računi blokirani, svoje obaveze ne uspeva da izmiri zbog toga što im javna preduzeća ili budžet duguju za poslove dobijene na tenderima. A rešenje za taj problem vlast još nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari