Pogled sa Kalemegdana 1Foto: Aleksandar Roknić

Turci su Kalemegdan zvali Fićir-bajir, breg za razmišljanje…

Kalemegdan zaista ima jednu, po meni najsnažniju energetsku tačku nekih 50 metara iza spomenika „Pobednik“ na brdašcu ispod koje je lagum. Odatle se može kontemplirati i gledati na Novi Beograd i reke.

Odatle je i Vladimir Velmar posmatrao često i stajao dok je pisao „Pogled sa Kalemegdana“… Od tada Beograd je još jednom bombardovan i promenio svoju fizionomiju, ali je taj pogled i to mesto i dalje tu i pored svega i uprkos zakonu urbanog rasta koji diktira kapitalistička ekonomija, ostao mesto prikupljanja energije i razmišljanja.

Sve je manje tih oaza mira i zelenih oaza… Luis Mamford u svojoj knjizi „Grad u Istoriji“, objavljenoj pre osam decenija, piše o ovome… Profesor i arhitekta Ranko Radović je verovatno poslednji urbanista na ovim prostorima koji je imao osećaj za prostor i za Beograd.

Arhitekta Bobić 1980. i neke pokreće časopis „Komunikacija“, koji se bavi urbanizmom u Beogradu i svetu… U njemu i pomenuti Ranko Radović, Srđan Karanović i mnogi drugi. I to je sve.

Kada od staze koja vodi ka ruiniranom Paviljonu Cvijeta Zuzorić, poslednji put renoviranom (okrečen) pre otprilike 25 godina, pogledamo ka gradu ka Pedagoškom muzeju vidimo „velelepnu“ belu modernu zgradu u Gaudi stilu koja je svojom proporcijom progutala sve oko nje i šire.

Zgrada na uglu Pjera de Mondezira i Cincar Janka lučne fasade više se ne primećuje, a Pedagoški muzej deluje kao propratni objekat za alat spram ovog zdanja. Ona (zgrada) je samo demonstracija karikaturalne moći i iskrivljene vizije neuke vladajuće garniture koja ne preza da uzme sve pa i Kalemegdan.

Ovakvih primera „silovanja“ Beograda je mnogo i biće ih. Beograd a pogotovu uži centar je prenaseljen, bučan i bez mira i trgova i bez ideje da se nešto bitno promeni ili za početak stane sa oduzimanjem vizuelnog prostora i praznine koja je nekad i poželjna.

Glavni junak u filmu „Signe du Lion“, Erika Romera, hoda besciljno ulicama Pariza i žali se sebi naglas: Kamen, kamen, svuda samo kamen…

Ovo je ipak samo Beograd.

Vladimir Avramović,
građanin Beograda iz vremena Ranka Radovića

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari