Carstvo ekonomskog neznanja

Odgovor na dvotomno pismo urednika ekonomske rubrike Danasa Aleksandra Miloševića ("Priča o Iznogudu ili kako je logika pala niz stepenice i sva se izudarala", 28. jul, i "Bitno je ubediti publiku", 9. jul)

Ostavite komentar


  1. Preduzetnik ne gleda u buducnost da bi prilagodio svoj biznis. To cine INOVATORI i PRONALAZACI.
    Uspesan preduzetnik jedino sto radi to je da non stop uskladjuje cenu svog proizvoda, proizvodnje-PONUDE traznji na trzistu.
    Neuspesan preduzetnik kasni sa uskladjivanjem cene, usporava prodaju i dotok profita. Zato iznova i iznova trazi pomoc banaka i drzave. I na kraju su mu svi krivi za bankrot, a najvise porezi.
    Porediti Gejtca i Bafeta sa nekim nasim uspesnim preduzetnicima je uvredljivo, jer oni su samo MASKA BIZNISMENI, iza kojih se kriju mocne porodice vlasnici kapitala koji su toboze Gejtcovi, Maskovi, Bafetovi i slicni.Pravi preduzetnici su u stvari Rokfelerovi, Woltonovi, Fordovi.. Zato je u americkom biznisu sve drugacije nego u nasem.
    Zato biti.preduzetnik nije lako. Ali izvorni, a ne delegirani preduzetnik, kakvi su na nasem trzistu. Sloba je hteo da imitira Rokfelerov poslivni mehanizam, ali to u Evropi, pa i Srbiji se ne prima, vec samo u Americi.

    1. Postovani, ne znam.cime se bavite i zelim Vam u tome puno uspehs.
      Ali, sa Vasom.logikom da uspesan menadzer (preduzetnik…sta god) samo.gleda kako ce i kada ce podici cene svojih proizvoda/usluga, sumnjam da cete daleko dogurati… tesko da to moze da prodje cak i u Srbiji, osim u 3 slucaja:
      1. Teski monopol (meni nepoznat)
      2. Stranacka prica
      3. Burazerski aranzmani

      1. Baviti se necim je odredjeni rad, a ekonomska nauka je znanje.
        Kao prvo menadzer i preduzetnik nisu isto, jer nisu isti rizici. Preduzetnik moze biti i menadzer, ali ovaj drugi nije preduzetnik, vec po staroj nomenklaturi zanimanja inokosni poslovodni organ-rukovodilac-sef-urednik-brigadir i sl.
        Kao drugo, u komentaru jasno stoji da preduzetnik uskladjuje cene svoje proizvodnje i ponudu u odnosu na trzisnu traznju. To ne znaci da samo podize cene. Naprotiv, to najpre znaci da stalno SMANJUJE CENU svojih proizvoda kako bi povecao prodaju, prosirio udeo na trzistu i ubrzao dotok profita. U kapitalistickoj, trzisnoj ekonomiji vrednost-CENA nekog proizvoda je najveca u momentu pojavljivanja na trzistu. I protokom vremena opada, jer opada inovativni efekat u proizvodu. Posto konkurencija ne spava vec unapredjuje svoje slicne proizvode, i nudi ih po istoj ili nizoj ceni.
        To sto vi mislite da je preduzetnik onaj koji stalno dize cenu, to je recidiv proslosti, i ako se neki tako ponasaju oni sigurno koracaju ka bankrotu. Ili ne zive od preduzetnickog rada, vec od nedozvoljenih radnji pranja novca.
        U socijalistickoj ekonomiji suprotno trzisnim cene proizvoda su uvek povecavane, sto je obrnuto od kapitalisticke. Ali to je iz dva razloga:
        1/ Jer je POTRAZNJA bila veca od PONUDE, posto je srednji sloj gradjana lepo ziveo od svog rada u tom sistemu, i cinio najbrojniju populaciju kupaca, imao solidne plate i odlicne instrumente kreditiranja prodaje robe siroke potrosnje.A, i ostale robe prodavale su se uz solidne kredite sto je u skladu sa pravilima ekonomske teorije.
        2/Jer je akumulacija u preduze ima bila strogo limitirana manjim procentom, kako se ne bi narusili ostali segmenti ekonomike preduzeca amortizacoja, investicije,tekuci izdaci i slicno.
        U danasnjem konceptu kapitalizma i preduzetnistva u Srbiji, akumulacija je i do 50 puta veca od investicija, amortizacije i slicnog. I nalik je prvobitnoj akumulaciji kapitala, koju obicno prati nekontrolisani egoizam preduzetnika i obicno se na tom putu vecina i zaglavi.
        A naravno posle se taj novac nekako u torbama i kesama odliva iz zemlje i to sve na racun kupaca, kojima proizvodjaci ne povecavaju cene, jer kupci nemaju vise cime da plate, vec da bi prelili svoje troskove i neracionalnosti idu na opticku varku smanjenjem pakovanja, gramaze, kilograma, klase i slicno. Npr. Cokolada od 100 grama koja se po 120 dinara prodavala pre 8 godina ima istu cenu i danas samo 90 ili 80 grama. Ili na primer plasticno crevo Pestan fi tri cetvrt milimetar ili dva tanji zid creva. Ili dzak cementa umesto 50 kg ima 42 kg, ili dzak kukuruza koji je kostao 1000 dinara 50 kg. Sada za iste pare ima 40 kg.
        Ako nekog interesuje kako je sve to moguce kod nas treba da zna da je zo zbog.odsustva pravne drzave u Srbiji. Tamo gde nema pravne drzave nema ni ekonomije, ni prrduzetnika, vec samo harambasa. A, kao sto znamo on8 bas udaraju po cenama, i to u ljudskim glavama.

    2. U stvarnom životu, gore pomenuti imaju debele poreske olakšice. Fale samo US Steel, American Airlines, Chevron…. Sa druge strane, kada Americi zafale novci za neki rat, krizu itd, ti isti samo pitaju kada i koliko treba. Tako je to u USA.

    1. Dalibore pisac je hteo da kaze da te je otac i deda lagali.Da frizer ,rabadzija ,moler itd nisu peta kolona i drzavni neprijatelji vec od njihovog poreza ti primas socijalnu pomoc a deda penziju.Penzioni fond je 2000 godine bio 0 u kasi i dugovalo se penzionerima 6 penzija. Da ne mislis valjda da drzavni tajkuni Miskovic Beko i razni bogatasi od 90 0tih ovde placaju porez ,E toliko nisi glup -naravno ne jel oni placaju porez na Kipru i koje kakvim ostrvima.Da Fijat kome je dato milijardu nesto pomogo Srbiji….

      1. E, pa, ne pise Brkic ni o rabadziji , ni o frizeru, ni o moleru. Oni u Srbiji najcesce ni NE placaju porez, jer rade uglavnom na crno. A vi biste mozda pogledali podatke pa videli da npr. Miskovic placa porez u Srbiji. On prica o BOGATIMA. „Ali zato profit firme (koji ostaje posle oporezivanja) vlasnik-preduzetnik, pre svega, koristi za ulaganje i rast, uvećavajući svoju imovinu u vidu vlasništva kapitala.“ Pa da ja pitam gdina liberalnog da li je NORMALNO i MORALNO da profit bude 30% i vise? Kakve su to super firme koja mogu to da ostvare? Osim ako ne izrabljuju radnike ili su monopolisti? Ili, mozda ne postuju zakone pa zagadjuju okolinu i ubijaju ljude? A onda umesto da RASTU, one pare iznose iz zemlje. Iste one zemlje koja im je omogucila da se enormno bogate, ne samo time sto im je za pocetni posao dala pare, vec time sto ima je smanjila rudnu rentu, dozvolila da uvoze radnu snagu iako im je omogucila da ovde IZMAJMLJUJU ljude kao automobile (ali za manje para).

  2. Zahvaljujuci gospodinu Miši Brkiću, junoša je svodjen i sveden na pravu meru.

    Na Danasu je da to odrzi i zadrzi.

    1. Gospodin Misa Brkic mozda prica o nekom kapitalizmu koji je nekad bio i postojao u zapadnom svetu (do pocetka 90tuh) a koji i danas pokusavaju da prodaju naivni kriticari socijalizma.
      Nazalost jos od Tacerove, a onda od Buscha starijeg, kapitalizam je postao laz, kradja i prevara.
      U danasnjem kapitalizmu nije vazno napraviti bolji proizvod vec slagati (marketing) da je moj bolji. Takodje od kada su najvece korpiracije iznele pare iz svojih zemalja (sto rade i svi nasi „kapitalisti“), vise ih nije briga za sopstvene drzave (google, microsoft, apple,…). E zbog toga godpidibe Brkicu, sve sto pricate nema veze sa realnoscu. Najveci deo danasnjeg bogatstva tih kapitalista je jednostano ukraden i otet, pa sada recite sta treba raditi

      1. Ma jeli moguće, da ste otkrili još jednu svetsku kapitalisticku zaveru?

  3. Pre svega da pohvalim list i ovu temu kao da se složim sa Gosp. Brkićem u većini njegovih stavova. Ja sam preduzetnik i korporativni direktor i u privredi sam 50 godina, završio sam domaće i strane studije, pa se smatram kompetentnim da prokomentarišem temu. U našem ”kapitalizmu” je najveći kapital u rukama partija a kao posledica toga imamo neuspešne ”kapitaliste” koji ne snose odgovornost za promašaje. Da bi tržište bilo slobodno ono mora da poštuje zakone ponude i tražnje i da se politika meša samo kao korektiv za zaštitu socijalnih prava, životne sredine i sl. Evo razmislite o par predloga 1: Da se sve korporacije koje su u državnim rukama obavezno pretvore u AD i listiraju na BG berzi, 2. Da se porez na dobit smanji na 10% ili da se ulaganja u kapital oslobode poreza, a da se porez na dividendu poveća na 20%. Time bi se povećalo ulaganje domaćih privrednika, sada je 4 puta manje od doznaka dijaspore ili DSI. 3. Ograničiti VD stanje menadžmenta na 6 meseci kako bi se upravljanje javnim preduzećima oslobodilo političkog uticaja.

    1. Poštovani gospodine ne sumnjam u vaše kompetencije ali to što ste napisali je jedna obična neoliberalna bajka u koju više ne veruju ni oni koji su je izmislili. Ne postoji slobodno tržište, a politika, odnosno Država itekako utiče na ekonomska kretanja i vodi računa o interesima sopstvene privrede. I što je jača Država taj uticaj je jači. Naravno, govorim pre svega o ulozi Države u zaštiti sopstvene ekonomije od uticaja spolja, dok se manje ili veće ekonomske slobode unutar sopstvenih granica kod ozbiljnih Država podrazumevaju. Za primer, kompanija u kojoj sam ja radio je godinama prodavala jedan svoj proizvod u jednu afričku zemlju preko firme iz jedne zapadnoevropske zemlje. Ta posrednička firma je naš proizvod prodavala krajnjem kupcu po dvostruko većoj ceni a kada smo krajnjem kupcu predložili da radimo direktno i po ceni koja će biti neuporedivo bolja i za njih i za nas dobili smo odgovor da oni to znaju i hoće, ali da ne smeju jer njihova zemlja kao bivša kolonija u mnogo čemu zavisi od zemlje odakle je posrednik. Toliko o slobodnom tržištu i ponudi i tražnji.

  4. Koje kompanije je Misa Brkic vodio i gde se to dokazao pa da mu verujemo ? Prica praznu pricu…

    1. Znate kako se kaže – ne moram da snesem jaje da bih mogao da prepoznam mućak…

  5. Problem broj jedan u Srbiji je sto se porez vesto izbegava. Masa preduzetnika radnicima isplacuje minimalac, ostatak na ruke ako i to uopste rade. Za to vreme akumuliraju kapital i posle par godina biznisa imaju nerealno visok standard zivota kad uzmemo u obzir zemlju u kojoj posluju. Ne mora ovde nista da se povecava, samo da se sprovede ono sto vec stoji u zakonu. Ko ima firmu sve kupuje preko nje i dobija povracaj PDVa, auto, tehnicka oprema, ruckovi po kafanama itd. Ne sprovodi se zakon o poreklu imovine, Beograd je pun luksuznih automobila, stambenih objekata i sl. Da li se iko pita odakle. Poznajem ljude koji su preduzetnici vec decenijama, svoje zaposlene tretiraju po zakonu, sve poreze placaju i verujte oni nemaju novac za automobil od 100k evra. Nazalost takvi su retki. Najveci neprijatelj biznisa u Srbiji nisu porezi vec korupcija, mafija, reketiranje, partokratija itd. Kad bi se ovo sredilo mogli bismo videti neki boljitak u suprotnom biznis je lov u mutnom u koji se bez ozbiljnih ledja ne ulazi.

Ostavite komentar


Reakcije

Naslovna strana

Naslovna strana za 29. mart 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Jelena Glušac, novinarka

Danas je važnije nego ikada braniti slobodu govora i kritičke misli. Zato čitam Danas.