Koristim se upravo riječima kojima je ona na najprimitivniji način napala i oklevetala načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića, na način na kojoj bi joj pozavidio i sam Bakir Izetbegović i njegov rahmetli otac Alija, koji je sve to i zakuvao sa stranim obavještajnim službama, kako to govore činjenice i danas tvrdi građanin Srebrenice, učesnik u svemu tome Hakija Meholjić.

Dakle, Snežana Čongradin koja se predstavlja kao novinarka i koja piše za Vas napala je na najprimitivniji način načelnika Srebrenice Grujičića, čovjeka čijeg su oca ubili muslimani još prije velikog zločina u Srebrenici, upravo zbog porijekla, vjere i nacije.

Razlog za takav napad je promocija knjige Ljiljane Bulatović u Srebrenici, nekoliko dana prije komemoracije u Potočarima. O toj promociji može se dvojako govoriti ali svakako je nije naručio načelnik Grujičić, kao što je ne može ni zabraniti, jer se u Republici Srpskoj kojoj pripada i Srebrenica poštuje sloboda govora.

No nije problem Ljiljana Bulatović i njena knjiga o događajima u Srebrenici ispričana na potpuno drugi način, od onoga koji se dominantno prezentuje u božnjačkoj verziji, već upornost Snežane Čongradin da natjera načelnika Srebrenice da prizna da se u Srebrenici dogodio genocid!? I kada to ne čini, ona ga proglašava mumlavim, smiješnim, nedoraslim itd…

Potpuno je jasan stav Republike Srpske da se u Srebrenici dogodio strašan zločin koji je za svaku osudu. Republika Srpska se javno založila da svi odgovorni za taj zločin moraju biti procesuirani i to se i dogodilo. Na desetine ih je u zatvorima širom svijeta i u Sarajevu. Republika Srpska nikog od učesnika tog zločina nije sakrila i štitila. No, Republika Srpska i gotovo svaki njen građanin smatra da u Srebrenici nije bio genocida. Javno smo rekli da saosjećamo u bolu sa porodicama poginulih. Ipak to nije dovoljno, a priča o Srebrenici se davno ispolitizovala iz Sarajeva, kako bi proglašavajući genocid, odnosno Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom, kako to permanentno čine Bošnjaci, pokušali je ukinuti. Ali na njihovu žalost i na žalost gospođice Čongradin taj film nećete gledati.

Vratimo se vašoj autorki Čongradin koja na kraju svoje pisanije alarmantno najavljuje ,,da za nas spasa nema“ jer zaboga neće Srbi da priznaju genocid. Istina je da nema spasa za novinarstvo ako nas svojim diletantskim tekstovima budu alarmirali ovakvi autori.

Republika Srpska vjeruje samo u činjenice vezane za tragičan zločin u Srebrenici, vjeruje Efraimu Zurofu, Noamu Čomskom i desetinama oficira NATO-a koji svaki dan iznose nove detalje koji govore da genocida nije bilo. Svakako da ćemo prije vjerovati njima, nego Snežani Čongradin.

Autor je savetnik predsednika Republike Srpske