Mlađahni Balša i jeftin pamflet 1Foto: STARSPORT

Često sam kroz svoj politički život, kao i rad u sportu, nailazio na razne vrste ljudi, što je normalno i očekivano: istomišljenike, neistomišljenike, ambiciozne, opasne, lukave, mudre, vredne, radne, neradnike, pokvarene, iskrene, naivne… ali i na one koji su voleli samo da teoretišu i „pametuju“ ili kako naš narod kaže „da mlate praznu slamu“.

Ti su mi najmanje „ležali“.

Uvek sam bio za maksimu „na mlađima svet ostaje“, ali samo na onima koji imaju konkretno znanje, svesni da moraju još da uče i da osim teorije, imaju i nekakvu praksu.

U ovu poslednju „kategorizaciju“ nekako mi se uklapa mladi i ambiciozni Balša, koji je svoju teoriju rešio da pretoči u kolumnicu u kojoj bi da opiše moj lik i delo, nekako iz ugla „kao da se znamo 100 godina“ i kao čovek koji je prošao uz mene brojne izazove, što u političkom životu, preko sporta i mog angažmana u košarkaškom savezu Jugoslavije, KK FMP i konačno moje uloge u FK i KK Crvena zvezda.

Površnim pregledom lika i dela mlađahnog Balše, rođenog 1990. godine videh da je momak bio i istraživač pripravnik. Nekako je u tom duhu i napisao ovu „ozbiljnu analizu mog lika i dela“ posle koje sam samo ostao zabrinut za autoritet i kredibilnost FPN-a, tačnije profesora kod koga sprema doktorat.

Jer šta sam mogao da zaključim čitajući „lični stav“ mlađanog Balše i nekakvu površnu rekapitulaciju mog lika i dela, citate ljudi iz daleke prošlosti poput Momira Bulatovića, pokušaj politizacije mog angažmana u FK Crvena zvezda, neki navodni sukob sa Draganom DŽajićem, do „duboke“ analize svih dešavanja u finalnoj seriji ABA plej-ofa.

Zaboravio je mlađahni Balša mnogo toga, ili nije hteo da navede – napad na igrače Crvene zvezde Alena Omića, Peru Antića i kapitena Branka Lazića, bacanje svinjskih odrezaka na parket kako bi se taj isti Alen Omić ponizio kao ljudsko biće, napad članova Agencije za nacionalnu bezbednost Crne Gore u Podgorici, pa do ovogodišnjeg linča celokupne delegacije kluba u trećoj utakmici koji je dokazano bio organizovan od strane najviših funkcionera tamošnje države i njihovih pulena – (mlađahni Balša čitaj – dece), i opet slučajno istih tih agenata ANB-a?

Ne bih da bilo kako upadnem u situaciju da se pravdam mlađahnom Balši, jer nije dostojan ulaska u bilo kakvu ozbiljniju raspravu. Ne zato što nagađam, ili iz nekakve arogancije, već zato što mi je to pokazao i dokazao više nego površnom i neozbiljnom kolumnom o mom liku i delu, ali i primera radi, tezom o ponašanju publike u prepunoj dvorani „Aleksandar Nikolić“ koja je skandirala to što je skandirala valjda iz nekog razloga, i na svoj način (slagao se ja sa time ili ne) izrazila neslaganje sa statusom nekoga (čitaj mladi Balša – Srba) u Crnoj Gori danas!

Mlađahni i neiskusni Balša, poreklo po očevoj strani mi je iz Crne Gore i tamo imam puno prijatelja, a Crvena zvezda još više navijača. Iskreno žalim što u pripremi svoje neozbiljne kolumne nije otišao da pita te brojne Srbe koji su dolazili u naš hotel u kome smo bili zatočeni četiri dana uz budnu prismotru tih istih agenata ANB, šta misle o svom statusu u Crnoj Gori i takvima poput njega, koji krivca u svemu što se događa nalazite u Srbima.

Sticajem okolnosti (da li i na Balšinu veliku žalost) zaista sam neko ko vrlo dobro poznaje političke prilike ne samo na Kosovu, u Bujanovcu, Preševu i Mitrovici, već i u celom regionu, ali za njega daleko bejahu te godine: izborna krađa u Beogradu 1996. godine kao i moje izbacivanje iz stranke, petooktobarske promene, Demokratska Alternativa, događaji na Kosovu, a pre toga kada smo već kod sporta, i Košarkaški savez, izgradnja Kuće košarke, KK FMP, i još mnogo mnogo toga, što ne staje baš u citat Momira Bulatovića, i ne može da se nauči na nekakvim okruglim stolovima i panelima koje Balša izgleda jedino posećuje?

Ali ne zameram, verujem da je mlađani Balša rođen 1990. godine, još uvek učio osnovne pojmove o životu i načinu na koji funkcioniše isti. Takve stvari se ne uče iz knjiga i teorije! Da ne citiram čuvenog Solunca Miću Tomića iz filma „Ko to tamo peva“ o „pesku, dudinjama i pačijim….“

I da završimo onako kako smo i počeli – ima još jedna kategorija ljudi koju nikako ne „mirišem“. Licemere. Mlađahni i neiskusni Balša o kome nisam znao do srede praktično ništa je zaboravio i da napiše da je samo površnom analizom njegovog lika i dela moglo da se utvrdi da je kod istog tog „profitera“ Duška Kneževića kako ga je nazvao u svojoj kolumnici, studirao 2009. godine u Podgorici, „da mu kao rudare ugalj – Partizan greje dušu“, ali mi nikako nije jasno kako nije napisao kolumnu svojevremeno kada su njegovom idolu Dušku Vujoševiću u istoj toj Podgorici bacali bubrege na teren, kako bi ga poput Alena Omića takođe ponizili kao čoveka?

Zato savet mlađanom Balši koji voli kafane i kafanske pevačice (što mi nekako ne ide uz imidž akademskog građanina koji pokušava da stvori o sebi) – ništa u životu nije crno i belo.

A kada smo već kod košarke i famozne utakmice Beograda i Podgorice na koju se poziva mlađani Balša, pobedio je Beograd, samo što sam još tada video da je glavni rival u igri pet na pet bio Milo Đukanović…

Zato mlađahni Balša, besplatan savet za kraj (moji saradnici znaju da ih ne dajem tako olako) – više učenja, sticanja životnih iskustava, više rada i manje prepisivanja (posebno na Fakultetu)… Možda će Vam za kojih 10 godina kolumna ličiti na kolumnu, a ne na jeftin i površan pamflet iz navijačkog fanzina. Sada konačno znamo i kog kluba. Sve ostalo je nedorečeno, uostalom kao i kolumna, Vaše obrazovanje i Vaš status kao akademskog građanina.

P. S. Ovim bih zaista stavio tačku na bilo kakvu dalju raspravu sa mlađahnim Balšom. Na Mašinskom fakultetu moji studenti su dobro znali – ako dođeš nepripremljen na ispit – padaš. Uvek postoji sledeći ispitni rok.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari