Vesićeva opsesija da ostavi trag je opasna 1Foto: BETAPHOTO/ MILOS MISKOV

Imali smo ovih dana priliku da čujemo interesantnu tezu gospodina zamenika gradonačelnika, o tome kako prethodna vlast, navodno sa mojom malenkošću na čelu, nije uradila ništa na očuvanju kulturne baštine prestonice.

Prvo, za razliku od dotičnog, nikada nisam bio na vlasti.

Drugo, bilo je svetlih momenata koje su demokrate napravile u Beogradu, posebno onda kada se gospodin Vesić nije mešao u poslove prestonice.

Pa, da počnemo.

Gospodin zamenik je bio deo vlasti od 1996. godine. Zatim od 2000, pa onda, što lično što preko raznih prijatelja i kumova, do kasne 2012. godine.

Napravio je pauzu samo od godinu dana – do 2013, kada opet postaje vlast kao privremeni organ grada Beograda, pa, evo, sve do sada. Dakle, na ovaj ili onaj način, gospodin Vesić je poslednje 24 godine tu. Evo, skoro dve trećine mog života.

Zato, ne može se ozbiljno o Vesiću.

Pao mi je na pamet naziv slike Joškin Šiljana „Malo uvrnuta snajka“. Tako i ovo. Malo uvrnut sistem dedukcije zamenika u stilu „upadnem sam sebi u diskusiju i ne znam gde sam stao, a ni kako dalje“.

Pa da Vas podsetim, gospodine zameniče gradonačelnika, gde smo stali 2012. godine.

Kalemegdanska tvrđava je kompletno restaurirana u periodu vlasti demokrata.

Obnovljeno je više od 30.000 m2 bedema, obnovljene su Kapija Despota Stefana, Leopoldova kapija, Stambol kapija, Sahat kapija, Kralj kapija, itd.

Ne znam da li se sećate, Vesiću, bedemi i staze kod Mračne kapije su bili potpuno zatrpani.

Zatim je spojen Donjogradski bulevar i Mračna kapija stepeništem, zidovima i stazama sa Savskim šetalištem.

I sve je bilo osvetljeno. Takođe, ne znam da li se sećate šipražja na Donjem gradu. Neobezbeđenih prolaza.

Nebezbednih delova. Sve su to demokrate sredile, obezbedile.

Građani Beograda su ponovo počeli da koriste celu Tvrđavu za sport, sebe, svoje ljubimce. Kultura je cvetala i na Gornjem i na Donjem gradu.

Rađena je i studija procene Pobednika, i po toj proceni, od pre više od deset godina, nije mu pretilo urušavanje.

O tekućem održavanju Tvrđave da i ne govorim. Blistala je. Pokošena. Sređena. Bez đubreta. Takvu smo je kao demokrate i građani Beograda ostavili Vama, zameniče.

Pokojni gradonačelnik, Nenad Bogdanović, kome ste Vi lično oduzeli pravo da se bulevar kod mosta na Adi nazove njegovim imenom, imao je politiku da budžet za tvrđavu nema limit, jer je to bila i ostala najvažnija turistička i kulturna atrakcija Srbije.

E sada, pošto ste sada Vi novi Vesić i nastupio je fade to black momenat, moram da Vas podsetim kako nas Vaše vajanje u prestonici čini očajnim iz milion razloga.

Nabrojaću samo neke, jer nijedna redakcija ovaj tekst ne bi objavila kada bih sve ispisao. Pitanje je da li će i ovaj.

Prvo da pođemo od investicionog održavanja.

Mada Vama, Vesiću, pojmovi investiciono i tekuće održavanje nisu jasni.

Onomad ste se čupali da objasnite računovodstveni tretman plastične jelke od 83.000 evra. Najskuplje na svetu. Pa ste rekli nije to za svaku godinu, nego za više godina da traje.

Čini mi se da rekoste za 10 godina. Ali, Vesiću, ako traje više godina, onda se ne može javiti u budžetu kao investicioni odliv svake godine po 10 miliona dinara i za 2018. i za 2019. i za 2020. (str. 25, tačka 16.3 predloga budžeta Grada Beograda za 2018).

Onda je to tekuće održavanje, tekuća korupcija koju ste predvideli da se dešava svake godine dok Vas nisam uhvatio. Ali zbog jelke smo na sudu, pa ćemo dalje o tome tamo. Znam ja, imate sada druge stavke kako izvlačite pare.

Pa da pođemo od gondole.

Gondolom ne da ćete da investiciono obnovite Tvrđavu, nego kad je Vi budete investiciono preporodili i zabili šipove u njenu istoriju, ona će biti trajno skinuta sa tentativne liste Uneska.

I to će biti kraj najvrednijeg simbola grada i države. Jedine stvari koju svi koji su nas osvajali, i svi kojima smo smetali i svi koji su nas koristili nisu uspeli da sravne sa zemljom na ovoj teritoriji. E to Vi hoćete, zameniče. Nego, da se razumemo, mi Vam to nećemo dozvoliti.

Što se tiče korupcije u vezi sa gondolom, prvo ste u aprilu govorili o cifri od 15 miliona evra, pa ste rezervisali u budžetu 6 miliona evra, pa ste onda u sledećem rebalansu spustili na 4 miliona evra, pa na 3,5 miliona evra u poslednjem predlogu budžeta.

Šta je, gospodine Vesiću, tačna cena te gondole?

I zašto je imate u budžetu za 2020, kada Upravni sud još uvek nije doneo odluku o gondoli? Protivzakonito je, gospodine Vesiću, opredeljivati sredstva kada ne postoje elementarni zakonski preduslovi za takvu nabavku.

I sada ste se, takvi kakvi ste, netransparentni, uhvatili investicionog održavanja našeg „renesansnog“ simbola prestonice, Pobednika.

Prvo, nadam se da je ovo pravo investiciono održavanje i da ćete Pobednika samo jednom vratiti na postament, i da ni na koji način nećete uticati na struku po pitanju budžeta i rokova, što bi moglo to Vaše ulaganje začas da pretvori u tekuće održavanje (i da ponovo izdvajamo sredstva iduće godine).

Zato sam tražio foto-dokumentaciju i konzervatorsku dokumentaciju i zato insistiram na transparentnosti da bi podaci bili javno dostupni.

Ali vi to ne razumete, jer Vi i ja ne sanjamo isti san o ovom gradu.

Vama je preče da ostavite trag iza sebe ne razumejući da je ta opsesija opasna. Imao je i Neron u svoje vreme.

Dalje, kažete obnovili ste Veliko stepenište.

Hm.

Ako pod obnovom smatrate lomljenje prethodnih i prebetoniranje, onda ste zaista ostavili još jedan trag u ovom gradu onakav kakav ne treba.

Ali, opet vam kažem, ne razumete Vi razliku između restauriranja i betoniranja.

Nije vam jasna ni razlika između restauriranja i asfaltiranja. Zato ste nam sve kamene staze izlomili i asfaltirali. Sve ste, Vesiću, pomešali.

Kao vrhunac vaše uvrnute dedukcije, ‘ajmo malo da pričamo o tekućem održavanju.

Tvrđavu pre par godina niste ni kosili, jer ste hteli suficit u budžetu. A to znači da ili niste dobro planirali ili ono što je trebalo da uradite niste uradili.

E, upravo to se, Vesiću, i desilo. Otkazali ste košenje Tvrđave, pa je trava bila do kukova.

Na Donjem gradu kod Mračne kapije se opet skupljaju razni sumnjivi tipovi što tu stazu opet čini nebezbednom. Suština je valjda da građani mogu stazom sa Donjeg grada da prođu do pasarele ili do Savskog šetališta, zar ne? O đubretu da i ne govorim.

I ovo sve nije kraj tužnog Kalemegdanskog bluza u vašoj režiji, gospodine Vesiću. Tvrđava je neadekvatno održavana i musava, kao i ceo Beograd koji vodite.

Beograd u doba Vesića je prestonica koja je u smogu mesecima. I musav vazduh koji može nožem da se seče vam je vidim zadnja stavka na agendi. Niste se oglasili na ovu katastrofu i vanredno stanje koje nas je snašlo. Kao i za sve drugo i za smog nam prodajete maglu.

I za kraj, da parafraziram Marlija „kako naći pravi put kada su sve ulice asfaltirane“…

Ne dirajte, gospodine Vesiću, našu istoriju, kaldrmu, naše zidine, naše kapije, naš stari beogradski duh, ne ljubite nam Pobednika jer to je moderna, nije sakralna statua, ne dirajte ništa, nađite neke konsultantske usluge, istražujte tržište, bavite se marketingom, samo nemojte da nam obnavljate grad, jer posle vas Novi Beograd će biti najautentičniji deo ove prestonice.

Jedino što ćete morati jeste da vratite Pobednika. Da obezbedite transparentnost i uvid u ceo proces restauracije i svu dokumentaciju kako bi sva struka imala uvid. I tu nikakvog kompromisa neće biti. To obećavam. Nadam se da smo se razumeli. Srećni praznici.

Autor je narodni poslanik Demokratske stranke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari