Zakoni u Srbiji se usvajaju gotovo uvek po istom scenariju. Država reši da nešto promeni, formira radnu grupu koja na brzinu ili sporije, u zavisnosti od toga kako vlasti odgovara, napiše tekst, koji se ceo ili samo delimično ne svidi opoziciji, građanstvu, nevladinim organizacijama.

Onda se malo „digne prašina“, pa se „smire strasti“ i pre nego što se čuje šta je bilo na javnoj raspravi, svečano nam se saopšti da je Zakon usvojen. Otprilike to je scenario po kom je napravljen i novi zakon o javnim nabavkama. Država je „po hitnom postupku“ i po direktivi koje su stigle iz EU formirala radnu grupu koja je za efikasnih mesec dana pripremila tekst koji je naišao na osudu civilnog sektora, ali i stranaca.

Zanimalo ih je zbog čega tolika hitnost, kada je to u planu bilo tek za narednu godinu, zbog čega se ukida Uprava za javne nabavke i kako to da Ministarstvo finansija preuzima na sebe još veća ovlašćenja, kada se zna da je upravo ono najveći naručilac? Hoće li ono da kontroliše samo sebe?

U Ministarstvu tvrde da Uprava neće biti ukinuta, već da će premeštanjem u njihovo okrilje dobiti na kredibilitetu. Ali i da oni nisu najveći naručioci, jer je njihov udeo u tome tek 0, 2 odsto. Kritičare malo buni i to što će buduća nova uprava preuzeti samo dve od 19 funkcija one stare, a da će ostalih 17 biti u nadležnosti pomenutog ministarstva. Država veruje da tu nema ništa sporno, da su unete izmene koje su im naložene od EK, da su „zadovoljili“ i privredu i da „ne postoji nijedan razlog zbog kog se zakon ne bi usvojio“. Činjenica je da se požurilo. Malo pod izgovorom da nas EU uslovljava, malo zbog izbora. Koji bi ostavili možda i neki pravni vakuum u kom bi svašta moglo da se desi. Neke nove zloupotrebe, možda. A nije nepoznato to da su javne nabavke u Srbiji „meka“ za korupciju.

Ukupna vrednost javnih nabavki je oko 314 milijardi dinara, a koliko je netransparentnosti u postupcima javnih nabavki potvrđuje i to da je sa nekada prosečnih 8,5 ponuda po tenderu, sada svega 3,2 ponuđača. Samo u prvoj polovini ove godine nadležnima su prijavljene neregularnosti u vrednosti od 1,4 milijarde dinara. Otprilike svaki treći postupak javnih nabavki je netransparentan, a dosta toga rešava se direktnim pregovaranjem i dogovaranjem. Jedino rešenje za to bi bila efikasnija kontrola i sankcionisanje onih koji se tako ponašaju. Problem je u tome i što većina spornih slučajeva nikada nije dobila epilog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari