„U železnički Koridor 10 u naredne četiri godine biće uložena 1,1 milijarda evra. Najvažniji pružni pravac u Srbiji imaće dvokolosečnu prugu, vozovi će saobraćati brzinom od 160, a na pojedinim deonicama čak i do 250 kilometara na sat.“



Ovo je izjavio u decembru 2008. ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić i zamerio svojim bivšim kolegama sa železnice i Saobraćajnog instituta CIP što nisu izradili projekte kako bi gradnja odmah mogla da počne. On je tada najavio da će 2009. početi radovi na modernizaciji nekih pruga, ali ga je tadašnja ministarka za NIP, a sadašnja za regionalni razvoj, Verica Kalanović, ispravila objasnivši da je 2009. rezervisana za izradu dokumentacije, dok će rekonstrukcija početi 2010.

Savremene pruge bile su tema i u januaru 2010, kada je počelo da se govori o ruskom kreditu od 800 miliona dolara, namenjenog železnici, pre svega rekonstrukciji na Koridoru 10. U januaru ove godine novi direktor Železnica Srbije Dragoljub Simonović objavio je podatak da je to preduzeće u poslednje tri godine samo Evropskoj banci za obnovu i razvoj platilo oko dva miliona evra kaznenih penala i provizija, jer nije povuklo kredite koji su odobreni za popravku pruga i nabavku novih voznih garnitura. Ne zna se tačno šta je direktor zamerio, jer nove garniture su besmislene ukoliko se na prugama vozi prosečno od 30 do 40 kilometara na sat, a rekonstrukcije nisu moguće jer projekti (još) nisu gotovi.

Pre nekoliko dana Simonović je najavio i da će, tri godine nakon najave, 22. maja biti potpisan ugovor o ruskom kreditu. To će, ipak, biti načelni, „krovni“ ugovor, a šta će se tačno graditi, još se ne zna, jer Železnice i Ministarstvo saobraćaja imaju različito viđenje prioriteta – da li je to deonica pruge Valjevo – Loznica ili Stara Pazova – Novi Sad na Koridoru 10. I kada se dilema reši, biće potrebno da se sačeka na izradu dokumentacije. A to je ozbiljan posao. Potrebne su dobre pripreme, a tek tenderi, koji nekada zakoče proceduru zato što se često pojavi nezadovoljan učesnik koji nije izabran, iako je dao povoljniju ponudu.

I dok mi ne odlučimo šta ćemo, kako i s kim, svet ide napred. Tako smo u 2011. godini, prema pokazateljima Svetskog ekonomskog foruma, po izgrađenosti saobraćajne infrastrukture, od 139 zemalja „osvojili“ 93. mesto, a u prošloj smo pali na 118. Ali, da ne budemo nepravedni, nije se to dogodilo jer su ministar ili Vlada sedeli skrštenih ruku, pa su se kod nas uslovi pogoršali. Mi smo samo ostali kakvi jesmo, „zaparloženi“, a drugi su napredovali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari