24 privatizacije: Za deset meseci dve oslobađajuće presude 1Ilustracija Foto: Freeimages

Pet i po godina je prošlo otkako je Aleksandar Vučić, tada prvi potpredsednik Vlade zadužen za borbu protiv korupcije i kriminala, objasnio novinarima da je istraga spornih privatizacija rešena.

Iako je do danas okončano 14 od 24 slučaja, odgovornost nadležnih utvrđena je u oštećenju samo dve firme. Poslednji postupci završeni su oslobađanjem od krivice, piše CINS.

Vest da su troje optuženih iz Agencije za privatizaciju oslobođeni krivice u slučaju Tehnohemija označila je kraj polovine postupaka koji se u vezi sa 24 sporne privatizacije vode pred tužilaštvima i sudovima, kao i peto suđenje rešeno oslobađajućom presudom.

Naime, u aprilu 2019. je Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu oslobodilo optužbe Miodraga Đorđevića, nekadašnjeg direktora Agencije za privatizaciju, Aleksandra Vučetića i Ljiljanu Mlađan, članove Komisije za predlaganje mera po izvršenoj kontroli postupka privatizacije, da su zloupotrebili službeni položaj. Prethodno je Viši sud osudio Đorđevića na dve i po godine zatvora i Vučetića i Mlađan na po dve godine, uz meru zabrane rada od pet godina, navodeći da su optuženi znali da kupac Tehnohemije, Risto Gojković, nije ispunio ugovorne obaveze, ali su mu svojim činjenjem pribavili korist od skoro 25,6 miliona dinara.

Manje iznenađenje izazvala je presuda u slučaju Zastave elektro, kada je, u septembru 2018, Apelacioni sud u Kragujevcu oslobodio optužene, čime je potvrdio presudu Višeg suda iz novembra 2017.

Za nanošenje štete fabrici iz Rače 2016. su optužena dva člana konzorcijuma koji je privatizovao fabriku – Dragan Mostić i Ranko Dejanović, muž Slavice Đukić Dejanović – za koje se sumnjalo da su upravljanjem Zastavom elektro pribavili protivpravnu korist veću od 1,5 miliona dinara sebi i firmi Dama M. Generalni direktor Zastave elektro Predrag Stevanović i vlasnik revizorske kuće Fineko revizija, Momir Marjanović, našli su se na optužnici zbog sumnje da su stvorili uslove za izvršenje krivičnog dela. Suđenje je obustavljeno za Marjanovića usled smrti.

Prema tvrdnjama tužioca, Mostić i Dejanović su, preko firme Dama M, kupili polovnu opremu od firme Unis TAS za oko tri miliona dinara. Tri dana kasnije Mostić je, kao zastupnik Dama M, dostavio ponudu za kupoprodaju opreme Zastavi elektro i zajedno sa Dejanovićem učestvovao u donošenju odluke Upravnog odbora preduzeća iz Rače da opremu kupi za oko 200 miliona dinara. Tužilac je naveo da su stvorili privid da je reč o legalnoj kupovini opreme od Dame M, u vlasništvu Mostićeve majke, te lažno prikazali da su o svom trošku izvršili investiciono ulaganje.

Tržišna cena proizvodne linije koja je nabavljena iznosila je nešto više od 143 miliona dinara. Zastava elektro se obavezala da će opremu kupiti novcem koje će dobiti od Fonda za razvoj i kompenzacijom.

Viši sud u Kragujevcu je utvrdio, a Apelacioni potvrdio da je nabavka proizvodne linije delimično isplaćena novcem dobijenim od Fonda za razvoj, tj. da je dato 77,4 miliona od 95,7 miliona dinara vrednosti kredita, a da nema dokaza da je ostatak isplaćen. Tužilac nije dokazao da je novac Fonda nenamenski potrošen niti da je firmi Dama Momogućena zarada od 54,5 miliona dinara. Kupovina opreme nije nanela štetu preduzeću, zaključuje sud.

Ranko Dejanović, Dragan Mostić i Nebojša Banković su 2006. godine kupili 70 odsto kapitala firme. Nakon prodaje, radnici Zastave elektro su ukazivali Savetu za borbu protiv korupcije na probleme u poslovanju novih vlasnika, a Savet se dalje obraćao tadašnjem premijeru Mirku Cvetkoviću, kako bi skrenuo pažnju na kršenje zakona u ovoj privatizaciji i neizvršavanje ugovornih obaveza, na štetu fabrike i zaposlenih.

Nakon štrajka radnika zbog neisplaćenih zarada Ranko Dejanović je odlučio da firmu vrati radnicima. Južnokoreska kompanija Yura kupila je Zastavu elektro u aprilu 2010. za tri miliona evra i danas proizvodi električnu i elektronsku opremu za motorna vozila. Firma Zastava elektro otišla je u stečaj u maju 2011, a iz Agencije za privredne registre je obrisana u junu 2017.

Bivši direktor zrenjaninskog Preduzeća za remont i proizvodnju šinskih vozila – Šinvoz, Dragan Jevtović, takođe je pravosnažno oslobođen optužbi za malverzacije tokom privatizacije.

U slučaju Izvoza šećera u EU vođena su dva sudska postupka protiv odgovornih lica u firmama MK Commerce i Voćar lutka, u kojima su donete odluka o odbačaju optužnice i oslobađajuća presuda.

Naime, u septembru 2000. godine Evropska unija (EU) je otvorila tržište za proizvođače šećera sa područja Srbije i Crne Gore, dozvoljavajući privrednicima da izvoze po preferencijalnom sistemu – bez restriktivnih mera i carinskih opterećenja. Nepune dve godine kasnije iz EU su upozorili da se odnos uvezene i izvezene robe i one koja je u tom trenutku mogla biti proizvedena u Srbiji i Crnoj gori drastično razlikuje. Savet za borbu protiv korupcije sumnjao je da su firme ostvarivale dvostruku zaradu tako što je šećer iz EU uvožen po subvencionisanim cenama, a potom prepakivan i lažno deklarisan ponovo izvožen u EU po povlašćenoj bescarinskoj tarifi.

Prijave i optužnice u vezi sa izvozom šećera nisu istraživane kao jedan predmet, već su se odnosile na pojedinačne slučajeve.

Tekst u celosti čitajte na portalu Cins.rs.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari