Cena gušenja autonomije Instituta postala previsoka 1Foto: Medija centar

Nepoznati su mi kriterijumi na osnovu kojih se u Vladi Srbije donose i menjaju odluke.

Jedino što znam jeste da smo legitimnim putem, pozivajući se na podršku kolega iz inostranstva, regije ali i u Srbiji, došli do toga da se u Upravnom odboru Instituta pojave nova imena osoba u čiji integritet ne sumnjamo, ocenjuje za Danas Gazela Pudar Draško, predsednica naučnog veća Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, obrt u odluci Vlade Srbije koja je protekle nedelje imenovala novi Upravni odbor tog instituta, i umesto prethodno postavljenih radikalskih kadrova, na čelo dovela Ivana Vejvodu, stalnog saradnika Instituta društvenih nauka u Beču.

Jedan od najuticajnijih i najpoznatijih filozofa današnjice, Noam Čomski, pisao je lično predsedniku Srbije, izražavajući neslaganje zbog toga što želi da stavi Institut za filozofiju i društvenu teoriju pod kontrolu vlasti. Poznajući prirodu aktuelne vlasti, načine vladanja, iskustvo tog političkog sveta unutar kojeg se kreću njihove namere, vidite li ovo kao potpuno otklanjanje opasnosti da se u Institut inflitriraju kadrovi opterećeni nekompencijom i političkom kompromitacijom iz ratova devedesetih?

– Noam Čomski je neosporno autoritet, čovek koji se za svog plodnog i dugačkog života nesebično angažovao i zastupao načela koja i mi zastupamo.

U IFDT se zalažemo za očuvanje meritokratskog angažovanja i imperativ regionalne saradnje. Kvalitetnu i međunarodno relevantnu nauku mogu sprovoditi naučnici a ne državni službenici, kojima je u stvari temeljna uloga da omoguće uslove za naučni rad.

Suštinski problem predhodnih odluka Vlade o članovima UO Instituta je počivao u tome što su dopustili da ih vodi dnevna politika i ostrašćenost. Tako nešto ni po koju cenu nismo mogli prihvatiti. Nezavisno od volje Vlade koja je smenila taj kompromitovani Upravni odbor, pojedinci i dalje nastavljaju s pritiscima pokazujući da ih vodi lična netrpeljivost prema Institutu.

I to je pokazatelj vremena u kojem živimo. Kritička misao ne trpi lično, jer podrazumeva da svaki oblik emancipacije započinje sagledavanjem drugog.

Ne može se biti iskren i angažovan, a da se ne oslobodimo i emancipujemo pre svega od svojih egoističnih poriva koji su često suprotni etici grupe. Vama ili nama je potrebna kritika da bismo bili bolji i to je cela ideja koja stoji iza nauke kao takve.

Političar koji ne trpi kritiku vrlo brzo se otuđuje u odnosu na stvarnost u kojoj deluje, i njegov ili njen pad je neminovan.

Ukoliko se ispostavi da je ovo samo primirje, jer prepoznajemo različite skrivene agende čiji protagonisti ne miruju, Institut ovakav kakav je napravljen poslednjih godina, nastaviće s radom i kroz vaninstitucionalni angažman njegovih istraživača i istraživačica.

Trenutno se borimo da institucionalno delujemo kao tačka kritičke misli. Pokazali smo da pripadamo globalnoj intelektualnoj mreži u kojoj vrlo živo pulsiramo. Stoga se nadam da će ova, kao i buduća vlada ostati pri odluci: da pusti kolektiv IFDT da radi svoj posao.

Pre pisma Noama Čomskog, više od 400 akademika i profesora sa više od 200 najznačajnijih svetskih univerziteta, uputilo javnu podršku zaposlenima u beogradskom Institutu za filozofiju i društvenu teoriju. Neizostavan je zaključak o prepoznavanju bitnosti Instituta od strane najznačajniji filozofa današnjeg sveta. Nije uobičajno, međutim, da aktuelna vlast popusti u svojim namerama bez obzira na to ko je sve nasuprot njenih odluka. Kako komentarišete što je to ipak bio slučaj ovog puta?

– Podršku je pružilo preko 400 akademskih radnika i radnica iz Srbije i regiona, čija su imena objavljena u Danasu ove nedelje.

U pitanju je sticaj srećnih okolnosti i puno rada koje je uloženo u ovu akciju, kao i u delatnost Instituta prethodnih godina. Institut je postigao nešto što ovdašnjoj intelektualnoj sceni nedostaje – pokazao je da je uprkos različitim stavovima i čak suprotstavljenim ideološkim pozicijama – moguće stati iza jedinstvene zajedničke vrednosti. A to je autonoman naučni rad.

Čomski i Fukujama, Batler i Nusbaum, Mironov i Harari, koje je verovatno teško podvesti pod istu školu mišljenja, a podržali su očuvanje autonomije IFDT-a. Naši partneri su se obratili i političkim akterima, evropskim parlamentarcima, direktoratu za pridruživanje Evropske unije, ambasadama svojih država u Srbiji.

Cena gušenja autonomije jednog naučnog instituta postala je previsoka. S druge strane, Vlada Srbije se pokrenula, napravila je preokret imenovanjem Upravnog odbora, ali nama tek predstoji izbor direktora koji bi pre svega trebalo da nastavi viziju instituta simbolično oličenu u Godišnjoj nagradi za kritičko-teorijski angažman „Miladin Životić“.

Miladin Životić, filozof i osnivač IFDT, bio je jedan od najoštrijih kritičara nacionalizma i ratne politike. Jedna je od ključnih figura antiratnog pokreta, odlučno se suprotstavljao ciljevima i metodama ratne politike vlasti u Beogradu.

Da li ćete konkurisati za tu poziciju direktorke Instituta?

– Da, prijaviću se na konkurs. Obavezuje me poverenje i podrška koju dobijam od kolektiva da Upravnom odboru predstavim program koji je rezultat pre svega zajedničkog rada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari