Ceo svet okrenuo leđa siromašnima 1Foto: Miroslav Dragojević /Arhiva

U Srbiji su različite grupe diskriminisane i ugrožene po različitim osnovama, a diskriminacija gotovo redovno ide ruku pod ruku sa siromaštvom, što borbu za goli život pripadnika neke od diskriminisanih grupa pretvara u pravi podvig.

Ono što je najvažnije reći, naši korisnici žele da se bore, žele da svojim trudom, samostalno izađu iz problema u koje su zapali, ali za njih nema prilike, pre svega prilike za dostojanstven rad i zaradu. Liceulice je zapravo model samozapošljavanja najteže upošljivih kategorija stanovništva, kaže za Danas Milosav Marinović, direktor i glavni i odgovorni urednik časopisa Liceulice.

Od 2010. godine fond Liceulice realizuje programe direktne podrške marginalizovanim grupama, kroz razne aktivnosti, a na principima solidarne ekonomije. Najvidljivija je izdavanje magazina Liceulice i njegova distribucija kroz mrežu onih koji najteže dolaze do posla.

Upitan koliko su ratovi, izolacija i promocija netolerancije, u načelu, od strane samog vrha države, godinama unazad, uticali na izostanak empatije i odlike surovosti običnih ljudi prema onima koji su drugačiji i kojima je potrebna pomoć, Marinović ističe da su sve te odrednice uticale na opštu eroziju gotovo svih kohezionih vrednosti u društvu.

– Pitanje diskriminacije je vrlo složeno i, govoreći načelno, stepen diskriminacije bar prema pojedinim, po pravilu i najugroženijim kategorijama, ne jenjava, dok su neke druge grupe s više resursa i društvenog uticaja uspele da bar donekle ublaže govor mržnje na javnoj sceni, te da tako učine nešto za sebe, nažalost samo za sebe. Međutim, odnos prema drugom i drugačijem kao diskriminišući odnos duboko je ukorenjen u naše društvo, stalno pothranjivan u celokupnoj javnoj sferi, nikada istinski odbačen i anatemisan, pa je to sve razumljivo dalo veoma dobre rezultate: mi ostajemo i dalje pretežno patrijarhalno, konzervativno, retrogradno društvo u kom je diskriminacija redovna i „prirodna“ pojava – smatra Milosav Marinović, uz napomenu da je ceo svet okrenuo leđa siromašnima, odnosno da je takvih ogromna većina na planeti.

Nikoleta Kosovac, koordinatorka Liceulice, apostrofira kao najvažniji deo ovog projekta to što su u proteklih osam godina uspeli da obezbede posao i zaradu, psihosocijalnu i ekonomsku podršku za nekoliko stotina naših sugrađana i sugrađanki.

– Naša distributivna mreža se neprestano širi, a trenutno broji oko 110 stalnih prodavaca i prodavačica u Beogradu i Novom Sadu – ocenjuje Nikoleta Kosovac.

Sagovornica Danasa napominje da, izuzev Ministarstva kulture i informisanja, Kancelarije za ljudska i manjinska prava i Tima za smanjenje siromaštva i inkluziju, projekat Liceulice zaobilaze u širokom luku već godinama.

– Posebno pada u oči da ne uspevamo da ostvarimo trajniju saradnju s Gradom Beogradom i gradskim opštinama, a poznato je da su ovakvi projekti pre svega gradski i da se svuda u svetu realizuju uz stratešku podršku gradova u kojima su pokrenuti. Zato saradnju sa stranim fondovima moramo oceniti kao daleko uspešniju. Da nije bilo nekih od njih, danas sigurno ne bi bilo ni projekta Liceulice. Istina, ima nas mnogo koji računamo na ograničenu, i sve manju, podršku stranih donatora, tako da se ovakvi inovativni programi poput našeg teško uklapaju u rigidne donatorske šeme i ako je naš program, kao retko koji, na samo korak od održivosti i finansijske samostalnosti – zaključuje za Danas Nikoleta Kosovac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari