Danas (1998): Sve glasnije pretnje Jugoslaviji 1Foto: V. J.

Kako je odmicala 1998. godina, sve više se govorilo o mogućnosti da kosovska kriza bude okončana vojnom intervencijom međunarodne zajednice. Krajem septembra, počele su da se pojavljuju glasine da će se ovaj predlog pojaviti i u Ujedinjenim nacijama.

Velika Britanija i Francuska će Savetu bezbednosti UN idućih dana podneti predlog rezolucije o Kosovu kojim se dopušta mogućnost vojne sile. Sila će biti primenjena ako predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević ne prihvati da se kosovska kriza rešava na temelju predloga međunarodne zajednice i nastavi da koristi nasilje”, preneo je Danas tvrdnje neimenovanih funkcionera NATO u Briselu.

Znatno manje pažnje diplomatskom uobličavanju poruka posvetio je nemački ministar odbrane Folker Rije kada je u izjavi, koju je preneo i Danas, zapretio SR Jugoslaviji vojnom akcijom “za tri do pet nedelja” ukoliko se na Kosovu nastavi agresija protiv civila.

Izjava Folkera Rijea, očekivano, nije prošla bez reakcije. “Pretnje šefa nemačke soldateske Folkera Rijea, upućene Srbiji i Jugoslaviji potvrđuju da je nemačka opsednutost jugoistokom Evrope i Balkanom gotovo genetski određena”, istakao je portparol JUL-a Ivan Marković. Portparol SPS-a Ivica Dačić oštro je kritikovao politiku Nemačke koja “otvoreno podržava teroriste na Kosovu” a međunarodnu zajednicu je optužio za primenu dvostrukih aršina. On je odbacio mogućnost vojne intervencije na Kosovu “jer je Rusija već najavila da to neće dozvoliti”. Srpski pokret obnove optužio je neke članice međunarodne zajednice da zatvaraju oči pred zločinima albanskih terorista i osudio pojačan pritisak na Srbiju i SRJ.

Ipak nisu se na političkoj sceni bavili optužbama. Zoran Đinđić, Vesna Pešić, Goran Svilanović, Milan Protić i Stojan Cerović su krajem septembra ‘98. učestvovali u Parizu na skupu gde su sa grupom albanskih intelektualaca pokušali da pronađu rešenje za krizu na Kosovu. Pre odlaska u Pariz, Zoran Đinđić, predsednik Demokratske stranke je u razgovoru sa novinarkom Danasa Natašom Bogović objasnio svoj predlog za Kosovo.

DS predlaže rešavanje kosovskog problema razdvajanjem teritorijalnog statusa pokrajine od etničkog statusa Albanaca. Pri tome bi, prema Đinđićevim rečima, u statusnom pogledu na republičkom ili saveznom nivou valjalo bi uspostaviti oblik personalne autonomije za albansku etničku zajednicu u Srbiji, odnosno telo koje bi sačinjavali slobodno izabrani albanski predstavnici, a imalo uticaj na sve zakone i odluke koje se tiču nacionalnog identiteta Albanaca”, glasio je deo Đinđićevog predloga.

Razmirice između političkih partija krajem devedestih nisu bile samo ideološke. “Zoran Đurić i Nenad Pavlović koju su 15 septembra napali Gorana Vesića, člana Glavnog odbora Demokratske stranke su uhapšeni… Činjenica da je Zoran Đurić šef obezbeđenja Vuka Draškovića i jedan od vlasnika kompanije koja obezbeđuje objekte Skupštine grada, potvrđuje direktnu umešanost vrha SPO u ovaj kriminalni čin”, saopštila je DS. Dan kasnije, Srđa Popović, tadašnji portparol Gradskog odbora DS uputio je otvoreno pismo Milutinu Ranđeloviću, predsedniku Gradskog odbora SPO u kojem zahteva momentalno izvinjenje Goranu Vesiću, tada odborniku demokrata u Gradskoj skupštini.

Burno je tih dana bilo i na Pravnom fakultetu u Beogradu gde su počele da se osećaju posledice mesecima unazad osporavanog Zakona o univerzitetu. Koristeći odredbe ovog zakona, dekan fakulteta Oliver Antić (danas ambasador Srbije u Portugalu) je otpustio profesora Vladimira Vodinelića, zbog čega je petnaest njegovih kolega stupilo u štrajk. U danima koji su usledili njih troje je dobilo otkaze, a krajem septembra na red je došao i legendarni profesor Vojin Dimitrijević. Kako je u intervjuu Danasovoj Lidiji Jovetić poručio: “Neću otići sam moraće da mi uruče otkaz”. “Ovakvi režimi počivaju na zastrašivanju. Zastrašivanje je uvek uspešno kada se to desi prvo pojedincu. To je najbolje, a onda jednoj manjoj grupi i onda je to poruka da će se vlast nemilosrdno ponašati prema svima”, kazao je Dimitrijević.

Vojislav Šešelj, lider Srpske radikalne stranke i potpredsednik Vlade ponudio je svoje viđenje situacije na Pravnom fakultetu. “Nikakva šteta što su trojica profesora koji se tri dana nisu pojavili na radnom mestu otpuštena sa Pravnog fakulteta. Lično sam se založio da profesor Vojin Dimitrijević ne doživi takvu sudbinu, jer bi se njegovo odsustvo bitno osetilo na Pravnom fakultetu. Očekujem da će se profesor Dimitrijević popraviti na oktobarskom ‘ispitnom roku’”, rekao je Šešelj.

Da nasilje nije u drugoj polovini 1998. godine bilo isključivo vezano za SR Jugoslaviju, pokazuje i primer Albanije, koja je tih dana prolazila kroz ozbiljnu političku krizu. Sve je počelo ubistvom jednog od lidera opozicione Demokratske partije Azema Hajdarija. Sali Beriša, bivši predsednik i lider DP-a optužio je za ubistvo vladajuće socijaliste. Na protestima zbog ubistva Hajdarija u narednih nekoliko dana u Tirani je poginulo najmanje petoro ljudi, dok ih je 54 ranjeno, 37 građana i 17 policajaca.

Sajt Danasa objavljivaće rubriku „Iz arhive Danasa“ svake nedelje, kada će podsećati na to šta su bile vesti sedam dana pre tačno 20 godina.

Danas (1998): Sve glasnije pretnje Jugoslaviji 2

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari