Foto: Đorđe Arambašić Jednom nedavno, u jednoj dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, živeo je zli Slobodan od Požarevca. Povrh toga što je bio zao, Slobodan od Požarevca bejaše beskrajno nenadaren za mudru politiku i sumanuto bandoglav, što se, pak, dopadalo dobrom delu njegove sumanuto bandoglave raje. Na koncu je i postao vladarom daleke zemlje na brdovitom Balkanu.
Summa summarum njegove desetogodišnje bandoglave vladavine jesu tri rata (bombing included ), međunarodne sankcije, svetski rekord u inflaciji, politička ubistva, politička hapšenja, policijska tortura, procvat kriminala, procvat dizelaša, moguće šurovanje sa zlim Franjom od Zagorja, te zauman pokušaj rešavanja kosovskog pitanja metodom potapanja hladnjača u Dunav (tajna operacija Dubina 2). Nemojmo smetnuti s uma, zli Slobodan od
Požarevca bejaše oženio, nije li logično, zlu ženu, Mirjanu od pokraj Požarevca.
Sumanuto bandoglava raja daleke zemlje na brdovitom Balkanu nije bog zna šta naučila tokom vladavine Slobodana od Požarevca. NJegova Sumanuta partija Srbije (SPS) nastavila je sa radom kao da se ništa zlo zbilo nije. I ne samo da je nastavila sa radom, već je vremenom iznedrila mnoštvo Slobodanovih i Mirjaninih klončića što nastaviše, uz mahom kozmetičke promene, da baštine nedelo bračnog para. Klončići su otad učestvovali u maltene svakoj vlasti, i ne samo da su učestvovali u svakoj vlasti, već su bivali ministri ovoga i onoga, najčešće ministri panduracije, a bogme i premijeri. Među klončićima osobito se istakoše Ivica od Žitorađe i Vulin od Staljina.
Fusnota 1: Pisac ove otužne bajke smatra da se narod daleke zemlje na brdovitom Balkanu nije dobrano pozabavio posledicama vladavine Slobodana od Požarevca i žene mu, te da nije do kraja raščivijao njihovu odgovornost za politička ubistva, megalomansku pljačku, genocid u Srebrenici, puškaranje po Sarajevu, hladnjače u Dunavu, masovne grobnice ovde i onde, izazivanje zastrašujućeg siromaštva, izazivanje ratova. Po starom dobrom običaju, narod je sve gurnuo pod pirotski ćilim, i sve zaglušio nepodnošljivom kakofonijom kukumavčenja, busanja u grudi, zamenjivanja teza i narodnjaka. Takođe, pisac smatra da se ljudi od psihijatrijskog i psihološkog zanata, kapa dole izuzecima, zabrinjavajuće malo bave psihopatijom i sociopatijom u politici. Kako u nas, tako i u belom svetu.
Vratimo se otužnoj bajci. Bezmalo četiri decenije nakon početka vrtoglavog uspona Slobodana od Požarevca, na surovom političkom jebalištu daleke zemlje, takoreći niotkuda, pojavila se Snežana bez sedam patuljaka, aka Kosovka apotekarka devojka, aka Etnička čistačica. Snežani bez sedam patuljaka pošlo je za rukom ono što mnogima nije. Ostvarila je nedosanjani vlažni san mnogih pripadnika Praziluk brigade – postala je gospođa ministarka. Čeznutljivo zagledana u digitalno retuširanu fotografiju Slobodana od Požarevca obešenu na zidu u sedištu SPS-a, Snežana je poželela da, metodom naknadne pameti, postane novi Slobodan, da ne kažem Slobodanka od Požarevca. Zli jezici kažu i da je, pred fotografijom, zapevušila reči otužnog hita Lepe Lukić iz devedesetih: „Briši, briši suze s lica, ja sam tvoja naslednica…“. Potom je izjavila ono što je izjavila, bolje reći izlanula se, i vrapci već znaju šta, docnije se korigovala, doduše nespretno. Ali je nehotice, metodom bržeg jezika od pameti, priznala da je zamisao etničkog čišćenja bila i ostala jedan od temelja delovanja njenog vaspitača Slobodana od Požarevca, te njegove, to jest njene partije.
Fusnota 2: Pisac smatra da je Slobodan od Požarevca, pokušavši da Albance etnički počisti sa Kosova, direktno odgovoran za izazivanje bombardovanja od strane NATO pakta. Kada se danas govori o bombardovanju, gotovo niko ne pominje razloge započinjanja tog strašnog rata. Nema ni pomena o masakru u Račku, hladnjačama s leševima, masovnim grobnicama u Batajnici i Perućcu, zadrtom teranju inata u Rambujeu. Ispada da je srpski narod mirno i dostojanstveno pekao rakiju, sušio kobasice, molio se bogu, svirao frulu i drndao vunu kada je, iznebuha, nekom u NATO paktu dunulo da nas bombarduje. Neće biti.
Samo par dana nakon famozne izjave, Snežana bez sedam patuljaka, aka Kosovka apotekarka devojka, uhvaćena je u marifetluku oko primanja plate kao v.d. direktorka nekakve pećke apotekarske ustanove iz doba boja na Kosovu, koja ne postoji već godinama, moguće i vekovima dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, odvija se po istom kulovskom principu – kradem jerbo mi se može, potom ću da vam prodajem patriotska muda umesto bubrega, takođe jerbo mi se može, potom ćemo sve da gurnemo pod pirotski ćilim! Postaje mučno pisati o tome, a pisati se mora, jer šta smo uradili ukoliko zaćutimo. Da se u ovoj bajci, nekim slučajem, našlo mesta za sedam patuljaka, patuljci bi bili pretučeni od strane panduracije i deportovani iz svog seoceta, a bajka bi se zvala Snežana i sedam deportovanih patuljaka. Srećom po patuljke, nije.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

