Dobra iskustva, ali predrasude ostaju 1Fotografije: Zoran Panić i arhiva škole "Mladost"

Škola za osnovno i srednje obrazovanje „Mladost“ u Pirotu u kojoj se obrazuju učenici sa smetnjama u razvoju postoji od 1972. godine kao samostalna ustanova i jedina je škola ovakvog tipa u Pirotskom okrugu.

Pre toga u pojedinim osnovnim školama u gradu postojala su tzv. specijalna odeljenja.

Škola ima 49 radnika. Svi koji rade u nastavi su defektolozi, sem predmetnih nastavnika koji su prošli brojne edukacije za rad sa decom sa smetnjama u razvoju. Škola ima 99 učenika u osnovnoj i srednjoj školi.

– Nastava u školi „Mladost“ u ovoj školskoj godini se odvija u skladu sa stručnim uputstvom koje je škola dobila o načinu organizovana nastave jer je mali broj učenika u odeljenjima. Imamo mogućnosti da organizujemo neposredan rad sa učenicima u prvom i drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i za učenike srednjeg obrazovanja. U stručnom uputstvu je predviđeno anketiranje roditelja koji se izjašnjavaju o obliku nastave. Oni su se izjasnili da li žele da njihovo dete ima nastavu na daljinu ili da bude uključeno u neposredan rad u školi – kaže za Danas direktorka škole Vesna Todorović.

Dobra iskustva, ali predrasude ostaju 2
Fotografije: Zoran Panić i arhiva škole „Mladost“

Prema njenim rečima, s obzirom da je ova škola za obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju, u osnovnoj školi imaju zadatak da organizuju obrazovanje po redovnom planu i programu.

– Međutim, pošto su u pitanju deca sa smetnjama u razvoju, svako dete za svaki predmet, izborni predmet i slobodne aktivnosti ima uređen individualni obrazovni plan po kome napreduje i uči. To je specifično za našu školu i to je naš resurs jer dete ima mogućnosti da uči, napreduje i stiče znanja i veštine na kojima posebno insistiramo – kaže Todorović.

U ovoj školi se uglavnom obrazuju deca iz Pirota, ali ima i učenika iz Dimitrovgrada i Babušnice.

– Poslednjih nekoliko godina smo se potrudili da naša škola bude dobro opremljena potrebnim didaktičkim sredstvima. Imamo dve specijalizovane učionice, opremljen Montesori kabinet i Senzornu učionicu. Imamo medicinsku sobu, takozvanu antistres sobu i posebnu učionicu „Kuhinjicu-učilicu“ u kojoj deca vežbaju životne veštine. Ovu sekciju smo nazvali treningom životnih veština. U njoj se deca uče svakodnevnim veštinama koje će im biti potrebne. Imamo i logopedski i kabinet za psihomotornu reedukaciju – dodaje direktorka škole „Mladost“.

Todorović ističe da nisu sva deca ometena u razvoju obuhvaćena obrazovanjem u ovoj školi. Deo dece ide u Predškolsku ustanovu „Čika Jova Zmaj“, a deo školske dece sa smetnjama u razvoju pohađa redovne škole. Uz ogradu da nema dovoljno o informacija kako teče nastava u redovnih školama, naša sagovornica skreće pažnju i na stigmatizaciju koja prati ovu decu, bez obzira da li su u redovno ili specijalnom obrazovnom sistemu.

– I dalje predrasude o potrebama dece, za neke su ona nepoznanica ili smatraju „da ona manje vrede“, a reč je o deci koja imaju iste potrebe kao i sva druga deca. Mi u školi imamo i razvojnu predškolsku grupu dece od 3 do 7 godina i radimo sa njima uz odgovarajući didaktički materijal i individualni rad. Što se ranije krene sa individualnim radom, rezultati su bolji – naglašava naša sagovornica.

Na pitanje kako savladati ne samo fizičke nego i barijere u glavi, Todorović naglašava da je za to potrebno uključiti veliki broj ljudi, pre svega institucije koje se bave decom sa smetnjama u razvoju i porodicama dece sa smetnjama u razvoju.

– Potrebno je i aktivno učešće medija koji treba da daju dovoljno informacija o tome da se deca sa smetnjama u razvoju ne razlikuju od druge dece. Razliku se jedino po tome što neke stvari mogu manje, a neke više. Imaju iste potrebe za učenjem, znanjem i razvojem. S druge strane, potrebno je i da se roditelji edukuju da decu upute na odgovarajuće stručnjake. Mnogi od njih dosta vremena provedu lutaju tražeći rešenja ili ne prihvatajući problem. Tu izgube dosta vremena koje je potrebno za rani stručni tretman i stimulaciju dece – kaže za Danas Vesna Todorović.

Nesumnjivo, edukacija i dovoljno informacija su neophodni da bi sredina i sami roditelji dobili odgovarajuću podršku.

Recept za borbu protiv predrasuda

Majka dvojice dečaka koji pohađaju nastavu u školi „Mladost“ Irena Gavrilovski Icić izuzetno je zadovoljna opremljenošću škole i načinom rada sa decom.

– Najstariji sin, učenik osmog razreda, kome je dijagnostikovan autizam, od prvog razreda je u ovoj školi. Zaposleni u njoj su izuzetno posvećeni svom poslu i radu sa decom. Oseća se napredak kod njega i ove godine završava osmi razred. Jedan od blizanaca, učenik je trećeg razreda OŠ “Vuk Karadžić“ i sa bratom blizancem pohađa redovnu nastavu, ali zbog usporenog razvoja u školi „Mladost“ ima jedan čas nedeljno kao podršku. To je veoma značajno za njega. I drugi sin blizanac je imao podršku ove škole. Na samom početku bilo je određenih predrasuda okoline zato što deca pohađaju ovu školu, ali smo mi sve to prevazišli jer roditelj mora da bude iznad toga i da ima uvek u vidu šta je interes deteta i šta je dobro za njega, njegov razvoj i napredak – kaže Gavrilovski Icić.

Kao profesorka srpskog jezika u OŠ „Sveti Sava“ u Pirotu ona ima i iskustva o tome kako sredina reaguje i kako se izboriti sa predrasudama.

Dva obrazovna srednjoškolska profila

Srednja škola radi po posebnom nastavnom programu za dva obrazovna profila – mašinstvo i obrada metala, te tekstilstvo i kožarstvo.

– Rade po programu srednjeg stručnog obrazovanja za decu koja imaju smetnje u razvoju. Našu srednju školu trenutno pohađa 46 učenika u trogodišnjem obrazovanju – kaže Todorović.

Tekstovi su deo projekta „Obrazovanje na maternjem jeziku – jednaka šansa za sve“, koji se sufinansira sredstvima iz budžeta Republike Srbije – Ministarstvo za kulturu i informisanje. Stavovi izneti u sadržajima ne odražavaju nužno stavove organa koji je odobrio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari