Glavni tužilac u haškom suđenju Slobodanu Miloševiću Džefri Najs demantovao je optužbe koje je na njegov račun u svojoj knjizi „Mir i kazna“ iznela portparolka glavne haške tužiteljke Karle del Ponte Florans Artman. U juče objavljenom ekskluzivnom pismu Jutarnjem listu Najs je reagovao na tvrdnje Artmanove da je od oktobra 2002.

Glavni tužilac u haškom suđenju Slobodanu Miloševiću Džefri Najs demantovao je optužbe koje je na njegov račun u svojoj knjizi „Mir i kazna“ iznela portparolka glavne haške tužiteljke Karle del Ponte Florans Artman. U juče objavljenom ekskluzivnom pismu Jutarnjem listu Najs je reagovao na tvrdnje Artmanove da je od oktobra 2002. godine u nekoliko navrata tražio da Tužilaštvo odustane od optužbe da je Milošević odgovoran za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.
Najs tvrdi kako je posle stupanja na novu dužnost tužioca u novembru 2001. bio suočen s neslaganjem sa statusom Sarajeva i Srebrenice u optužnici koju su iskazivali advokati, istražioci i analitičari koji su pripremali deo suđenja za BIH.
„Jedan od razloga za takvo stanje uznemirenosti bio je taj što je Del Ponteova insistirala da se Milošević optuži i za zločine u Srebrenici i Sarajevu, suprotno savetima advokata koji su smatrali da, u trenutku kada je optužnica sastavljana, ne raspolažu s dovoljno dokaza“, rekao je.
On je dodao da je sudija, u međuvremenu, ipak već potvrdio, kao i da je on sam doneo odluku da počne detaljnu analizu postojećih dokaza za Sarajevo i Srebrenicu i da se potom odluči kako dalje. Analiza i traganje za dodatnim dokazima počeli su odmah posle njegovog dolaska, potvrdio je Najs, dodajući da se tada očekivalo da će deo suđenja za zločine u BIH početi krajem 2002. Proces analiziranja dokaznog materijala išao je paralelno s konsultacijama s istražiocima, analitičarima i advokatima. Ovaj pristup problemu otvorio je put novim pravcima istraživanja i nađeno je mnogo novog dokaznog materijala“, tvrdi Najs.
On je takođe objasnio da je njegov pristup problemu optužnice u delovima Sarajeva i Srebrenice doveo do dodatnog dokaznog materijala, ali tvrdi i da je stručnost Artmanove koja nije pravnik ograničena isključivo na njen novinarski rad, a ne na istragu kojoj nije imala pristupa. Najs u pismu tvrdi kako Artmanovoj nije bilo dopušteno da učestvuje u procesima prikupljanja dokazne dokumentacije i da ona nije imala radni pristup dokumentaciji o tim istraživačkim procesima.
„Nema nikakve sumnje da je Artmanova imala pristup privatnom arhivu Del Ponteove, ali i da je spomenutim događajima davala interpretaciju koja ide isključivo u korist Karle del Ponte. Ne bih o tome ko i kako joj je dao pristup tim arhivima. To treba da istraži administracija UN“, zaključio je Najs na kraju svog pisma „Jutarnjem listu“.
Najs zaključuje da Artmanova, „napadajući celi svet da bi odbranila nasleđe svoje šefice, otvara zapravo poklopac Pandorine kutije same gospođe Del Ponte, jer primeri o njenom neprofesionalnom ponašanju i nepotrebnoj politizaciji Tužilaštva tek treba da ugledaju svetlost dana“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari