Distribucija novina na engleskom jeziku Belgrade Insight obustavljena je na beogradskom aerodromu i jednom od najvećih distributivnih mesta – centrima Turističke organizacije Beograda od prošlog meseca. Prethodno je izdavač ovih besplatnih novina – Balkanska istraživačka mreža (BIRN), objavila priču o navodnim tenderskim nepravilnostima oko dodeljivanja posla srpsko-rumunskoj firmi za ispumpavanje vode iz rudnika Tamnava.

– To je bila jedna od poslednjih manifestacija pritiska na BIRN. Mi poslednjih sedam godina imamo novinu koja je uvek bila u Turističkom birou Beograda, kao i na aerodromu „Nikola Tesla“. To je jedina novina na engleskom jeziku u Beogradu i nikad nismo imali problem da je distribuiramo na tim mestima, turisti je vole, ali i diplomate. Ona nije neko komercijalno svetsko čudo, ali je postalo očigledno i pod demokratama, a i posle, da nije moguće dobiti bilo kakve reklame, jer smo uvek imali kritičke tekstove o aktuelnoj vlasti, kaže za Danas Gordana Igrić, regionalna direktorka Balkanske istraživačke mreže (BIRN). Kako objašnjava, kada su imali situaciju sa napadima premijera na BIRN, bukvalno je za pola sata nestalo 400 kopija iz Turističkog info-centra u Knez Mihailovoj.



* Amnesti internešenel je u svom izveštaju konstatovao pojačane pritiske vlasti na medije u Srbiji. Kakvi su bili pritisci na vas zbog teksta o rudniku Tamnava?



– Pritisci su bili veliki, a sada su se zadržali na dva medija – e-novine i povremeno Informer. Moram da priznam da je jedno tri nedelje bila potpuna histerija. Jako dobro organizovana pi-ar kampanja protiv jedne organizacije da se kompletno ocrni kao špijunska agentura. To je počelo još pre godinu dana sa istraživačkim tekstom o marketinškim agencijama. Onda smo imali Etihad. Pitali smo zašto premijer ne pokaže ugovore sa Etihadom, jer se to tiče poreskih obveznika. I tada se već u medijima bliskim njemu, tipa Informera, počeli da se provlače naslovi o špijunima i stranim plaćenicima. Najapsurdniji napad je bio prošlog leta kada je objavljeno da su BIRN I CINS „špijuni“ sprečili premijera da ode na Borsko jezero da se odmori, zato što smo mi tamo kao rezervisali neku sobu. To apsolutno nije bilo tačno, niti je iko ikad imao neke veze sa njegovim letovanjem.



* Ipak, na početku godine počeli su žešći udarci na BIRN. Kako to objašnjavate?



– Kampanja protiv BIRN-a je uzela zamah posle novogodišnjih praznika kada smo otvorili jednu značajnu temu od javnog interesa – rudnik Tamnava. Taj slučaj se mediji ne usuđuju da taknu. Rudnik Tamnava je pun vode, a ugalj iz njega obezbeđuje 25 odsto energetskog sistema Srbije. Prvo se četiri meseca čekalo na tender, posle majskih poplava, dok je Srbija gubila zbog toga milion evra dnevno, pa je tender dobio srpsko-rumunski konzorcijum koji nema iskustva u ispumpavanju velikih voda, a sve je to pokrila Svetska banka, koja je za ovaj posao dala kredit. U ovom trenutku mi i dalje istražujemo tu priču i pokušavamo da u Svetskoj banci u Vašingtonu vidimo kakvu vrstu provere su uradili da bi mogli da zaključe da je sve bilo u najboljem redu.



* Da li ste nakon tih napada imali neke kontakte sa premijerom Vučićem ili sa ljudima iz njegovog okruženja?



– Ne. Zavladala je potpuna tišina. Naš tekst niko nije demantovao. Ono što smo primetili je da je došlo do velikog straha u tim institucijama sistema, koje ni inače nisu otvorene, a po zakonu imaju obavezu da dostave podatke. EPS na primer već mesecima odbija da nam pošalje kompletnu tendersku dokumentaciju. Nije jasno zašto, ako je sve u redu. I Svetska banka odbija da dostavi dokument o evaluaciji tendera za Tamnavu. Već duže vreme traje nemogućnost da se u pravo vreme dobije prava informacija. U prvom trenutku, kad je počela velika hajka i kada smo označeni kao neprijatelji reformi i Srbije, sagovornici koji su do tada lako davali izjave počeli su da oklevaju. Čini mi se da se sad malo smirilo.



* Šta su svi ti napadi zapravo pokazali?



– Naš slučaj je pokazao neverovatnu kontrolu nad praktično svim medijima, osim nekoliko veb sajtova i novina sa niskim tiražom. Imali ste situaciju u kojoj je premijer izašao i optužio BIRN da laže, onda biste imali ostrašćene medije, tipa Informera, koji bi iskonstruisali priču da smo mi nešto lobirali za nekakve konzorcijume, da smo hteli da uzmemo pare i slično… Onda bi stupili na scenu drugi mediji koji nisu napadali i izmišljali, ali su samo nekritički prenosili izjave premijera i klonili se da dotaknu temu našeg teksta. Ono što se kod nas smatra neutralnim, to u stvari nije neutralno izveštavanje, jer su samo prenosili optužbe, a BIRN-u nije bilo omogućeno da odgovori.



* Tema rudnika Tamnave je tako praktično ispala iz pažnje javnosti?



– Tema Tamnava, što je zaprepašćujuće za novinarsku profesiju, uopšte nije bila u fokusu. Mi smo radili medijski monitoring. Za dve nedelje smo imali 300 raznih priloga na temu BIRN-a, od kojih se nekoliko bavilo temom Tamnava i to svega nekoliko marginalnih medija, a mi smo imali četiri ili pet pojavljivanja u tim nekim „većim“ medijima. U nekom trenutku je BIRN napisao pismo glavnim i odgovornim urednicima i poslao ga na 66 adresa. Rekli smo u pismu da se debata vodi o odnosu Vučića i EU, što je potpuno besmisleno, dok BIRN postavlja pitanje tendera i ko ga je i zašto dobio. Molim vas, pomozite nam da se u ime javnog interesa, bavimo tim temama. To smo tražili od urednika. Dobili smo odgovor od dva urednika.



*Voda je i dalje u rudniku?



– Iako je kraj februara istekao, kad je posao ispumpavanja Tamnave trebalo da bude završen, vode i mulja još ima. Tri aneksa su potpisana. Poslali smo naše novinare tamo. Iako nemamo pristup Kolubari iz daljine se vidi da su te pumpe i dalje tamo. To je zabranjena tema za naše medije, I tako dolazimo do tačke da mediji ne ispunjavaju svoju ulogu da prate teme od javnog interesa za građane.



*Na to dolazi evropski komesar Han koji kaže da je stanje u medijima odlično, što je potpuno suprotno od onog što je rekao OEBS u svom izveštaju?



– Mi smo odmah reagovali na to, i ne samo mi, nego i niz drugih novinarskih međunarodnih organizacija. Verujemo da se ne mogu demokratske slobode žrtvovati u ime nekih praktičnih interesa. Mi smo to iskusili tokom devedesetih sa Miloševićem i to se svima obilo o glavu. Sećamo se kad je Milošević bio borac za mir i garant mira na Balkanu za mnoge diplomate. Mislim da je to dosta važno da se shvati i u Briselu i u našoj javnosti. Čula sam razne komentare iz Evropske komisije u Briselu da imamo ovakvu situaciju jer naša javnost, eto, nema zahteve za pravom informacijom, pa je zato i ne dobija. Rekla bih da je to čista hipokrizija. Ne može se kriviti javnost što joj je uskraćena informacija, a uskraćena je zbog sprege urednika, vlasnika i vlasti.

Poređenje sa devedesetim

* Koliko ova situacija sa medijima danas može da se poredi sa devedesetim?

– Milošević je imao ozbiljnu državu i ozbiljne kanale i još uvek nasleđene iskusne kadrove. Milošević je lakše tolerisao takozvane opozicione medije, jer ga nisu ugrožavali. Tako da je imao komfor da pokaže svima kako kao demokratski ukras ima B92, Vreme, Studio B. Sećam se da sam tada bila ratni izveštač i da sam tekst o silovanju žena u Foči objavila u NIN-u. Isto tako i o Arkanovim kriminalnim aktivnostima u Istočnoj Slavoniji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari