Milovan Šuvakov: Promena statusa bi Petnicu učinila lakim političkim plenom 1Foto Medija centar

Ne znam šta bi tačno bila svrha prelaska Istraživačke stanice u sistem, niti kako bi se to izvelo, ali sam siguran da to ne bi vodilo ničemu dobrom.

Petnica je oduvek bila nezavisna od države, to je obezbedilo da se razvija uprkos izazovima vremena. Nezavisnost je suština ove institucije. Imajući u vidu aktuelnu političku atmosferu, bilo koja promena tog statusa bi ovu ustanovu učinila lakim političkim plenom, što bi nužno bilo praćeno urušavanjem koje vidimo i u slučaju drugih institucija. Izjava gospodina Šarčevića je stoga veoma opasna – kaže za Danas Milovan Šuvakov, bivši pomoćnik ministra prosvete, komentarišući izjavu savetnika predsednika i premijerke Mladena Šarčevića da bi Petnica trebalo da bude deo mreže istraživačkih centara pod okriljem države.

U kom periodu ste bili učesnik petničkih seminara i da li ste imali bilo kakva saznanja o dešavanjima o kojima je svedočilo više žena u nedeljniku Vreme?

– U Petnicu sam prvi put došao 1995. kao polaznik, nakon čega sam dolazio kao saradnik i predavač, a dve godine sam bio rukovodilac programa matematike u ovoj ustanovi. Deluje da se u javnosti stvara utisak da su mnogi znali za dešavanja, a nisu reagovali. Siguran sam da to nije tačno. Činjenica je da su pojedini rukovodioci i uprava imali saznanja tako što su im se žrtve obratile. Nažalost, nisu odreagovali na ispravan način što smo imali priliku da čitamo i što su i sami priznali. Međutim, to što ja i mnoge kolege nismo znali za konkretna dešavanja ne znači da nismo odgovorni. Od kada sam pročitao tekst osećam grižu savesti što nisam bolje gledao, sumnjao i na kraju uticao da se ta ustanova bolje uredi, što je, verujem, suština problema.

Članovi Upravnog odbora i Saveta Istraživačke stanice takođe su rekli da ništa nisu znali. To je potvrdio i bivši ministar prosvete, koji se sada član Saveta Srđan Verbić u izjavi Danasu, ali je posle kazao da je video dosta toga što je „nedolično ponašanje“. Imate li Vi saznanja o tako nečemu?

– Ne znam tačno na šta se misli pod nedoličnim ponašanjem, ali svakako je u Petnici bilo puno situacija koje se na ovaj način mogu okarakterisati, baš kao što se to dešava i u svakoj drugoj obrazovnoj instituciji.

Na koje situacije konkretno mislite?

– Na ponašanja koja postoje na gotovo svakoj ekskurziji. To nema puno veze sa seksualnim uznemiravanjem, ali ako pravila nisu postojala ni za te očiglednije i češće probleme, jasno je da je to plodno tlo i za ovo što se desilo.

Mi zapravo ne znamo da li je i na koji način pitanje odnosa rukovodilaca, saradnika i polaznika bilo regulisano i da li su postojale procedure za zaštitu od nasilja, za prijavljivanje i reagovanje.

– Suštinski problem sa Istraživačkom stanicom Petnica je što ona nikada nije imala jasna i transparentna pravila i procedure za prevenciju i prijavljivanje bilo kog problema, ali i što su inicijative da se stvari urede nailazile na nerazumevanje. Većina procedura se bazirala na nepisanim pravilima koja su se prenosila sa generacije na generaciju i razlikovali su se između seminara. Do pre neki dan kada je ova priča dospela u medije čak ni sastav Upravnog odbora i Saveta nije bio poznat ni javnosti, ni većini petničkih rukovodilaca i saradnika. Sa jedne strane imamo neverovatno veliki uspeh ove organizacije u obrazovnom delu, dok sa druge strane nemamo skoro nikakav pomak u domenu uređivanja.

Da li smatrate da je ostavka sada već bivšeg direktora Petnice Nikole Božića iznuđena pod pritiskom Upravnog odbora?

– Koliko sam ispratio Nikola Božić je sam dao neopozivu ostavku koju je Upravni odbor konstatovao, ali je u nedostatku bilo čega drugog to predstavljeno kao rezultat sednice Upravnog odbora. Nikolin čin jeste za pohvalu, posebno ako je iskren. Međutim, treba imati u vidu da i dalje u Upravnom odboru i Savetu glavnu reč vodi stara garda koja ima poverenje u Vigora Majića. To nije ni čudno pošto bez njega ova organizacija nikada nije ni funkcionisala. On je najzaslužnija osoba za to što je ova ustanova preživela decenije i izrasla u najpoznatiju obrazovnu ustanovu u regionu. Međutim, njegova centralna uloga sa sobom nosi i odgovornost. Način na koji se upravljalo Petnicom se neće promeniti ako to nastave da rade isti ljudi. Nadam se da će članovi Upravnog odbora i Saveta, kao i sam Vigor shvatiti koliko je važno suštinski prepustiti vođenje ove ustanove novim ljudima. To je ujedno i jedina nada da će Petnica opstati.

Šta je po Vama put da Petnica izađe iz krize i povrati poverenje roditelja, ali i javnosti?

– Mislim da je jedini spas za ovu ustanovu da se na transparentan način transformiše i uredi tako da bude primer i ostalima. U suprotnom ne vidim kako će neko ubediti roditelje da je ta ustanova sigurna za njihovu decu. Petnica treba prva da uvede procedure kojima će se regulisati svaki vid nasilja, a ne da bude među poslednjima koji će ovakvu promenu uneti u svoj rad. Ne vidim zato da je ova transformacija moguća sa ljudima koji su u prošlosti propustili šansu da nešto menjaju. Zato mislim da mlađe kolege koje su već pokazale ozbiljnost u odnosu na novonastalu situaciju treba da iznesu taj posao. Ulogu nas starijih vidim samo kroz bezrezervnu podršku i nemešanje.

Da li je moguće da je Stanica opstala sve ovo vreme zahvaljujući angažovanju dva čoveka i da bi se njihovim povlačenjem Petnica urušila, što neki misle?

– Petnica je postala to što jeste zahvaljujući entuzijazmu i znanju velikog broja stručnih saradnika koji su decenijama dolazili u ovu ustanovu. Sam način rada sa učenicima koji se iskristalisao je možda najvažnija stvar koja se u Srbiji desila tokom dvadesetog veka. Desetine hiljada stručnjaka koji su postali to što jesu zahvaljujući Petnici o tome svedoči. U katalizaciji ovog procesa je uprava Petnice imala veliku ulogu, ali sa druge strane način na koji je sama organizacija ustrojena ima puno mana i ne prati razvoj ovog obrazovnog dela. Od grupe entuzijasta koji su se osamdesetih godina prošlog veka u Petnici našli pod šatorima dobili smo najpoznatiju obrazovnu instituciju u regionu, dok su sa druge strane papiri koji formalno regulišu rad ove ustanove ostali na nivou mladih izviđača.

Imovina u Petnici je državna, a država samo manjim delom učestvuje u finansiranju programa. I vi ste se kao pomoćnik ministra prosvete bavili upravo tim problemom. Deo javnosti iznosi zamerke da je Petnica radila kao privatno preduzeće, da je htela da je država finansira, ali ne i da je kontroliše.

– Kao i mnoge druge organizacije civilnog sektora Istraživačka stanica Petnica dobija deo sredstava iz budžeta, a nije kontrolisana od strane države. To ne vidim kao problem već naprotiv kao prednost koja je verovatno i razlog zašto je Petnica u domenu obrazovanja postigla to što jeste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari