Neosnovano hapšeni traže milionska obeštećenja 1Foto: Fonet

Većina od 12 bivših i tadašnjih gradskih funkcionera, službenika i biznismena iz Niša, na čelu sa bivšim gradonačelnikom Milošem Simonovićem, koji su uglavnom vezivani za DS i G17 plus…

a koji su od marta do maja 2014. godine uhapšeni zbog sumnje u korupciju, uz priličnu medijsku pompu, najavili su ili su već pokrenuli postupke za naknadu štete u iznosu od više desetina miliona dinara.

Zahtevi za obeštećenje usledili su nakon što je u istražnim i sudskim postupcima utvrđeno da niko od 12 ovih uhapšenika nije kriv, pošto, kako je navedeno, u njihovim radnjama „nema elemenata krivičnog dela“, odnosno „nema elemenata krivične odgovornosti“.

Neki od pripadnika ove grupe najavili su i podnošenje tužbe protiv tadašnjeg višeg tužioca u Nišu Edvarda Jerina, koji je pokretao istrage zbog sumnje u korupciju protiv većine u grupi, ocenjujući da je postupao „nezakonito, neosnovano i po političkom nalogu aktuelne vlasti“. Jerin negira optužbe, a u okončanju svih „svojih“ istraga vezanih za ovu grupu bez podizanja optužnica ne vidi problem. On je, inače, nakon ove serije hapšenja, unapređen u apelacionog javnog tužioca, a po odlasku u penziju imenovan je za člana Saveta za borbu protiv korupcije, kao i za člana Komisije za pomilovanja predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Naši sagovornici iz ove grupe kažu da u njihovim već podnetim ili planiranim zahtevima i tužbama uglavnom traže naknadu nematerijalne štete – mada ima i zahteva za naknadu materijalne, a kao razlog navode neosnovano lišenje slobode, narušavanje ugleda, duševni bol i patnju, narušavanje zdravlja ili gubitak prihoda. Neki od njih kazali su da su nakon hapšenja i pritvora, koji su trajali od 20 do 60 dana, „dobili srčani “ ili „oboleli od dijabetesa“, a skoro svi da se sada nalaze na nižim pozicijama i lošijim radnim mestima. Iznosi njihovih zahteva, kako saznajemo, kreću se od milion do tri miliona dinara, izuzev zahteva Zorana Bankovića, vlasnika firme „Urban 018“ i nekadašnjeg fudbalera, koji je u pripremi, a iznosiće, kako je kazao, „nekoliko desetina miliona dinara, pošto su mu nakon tog hapšenja i firma, koja je bila jedna od najboljih, i građevinski biznis – uništeni“.

Bivši gradonačelnik Simonović precizira da je u pripremi njegova tužba za naknadu štete u iznosu do dva miliona dinara, dok Branislav Jovanović, tadašnji izvršni direktor Direkcije za izgradnju grada i član Predsedništva G17 plus, te bivši republički poslanik i predsednik niške vlade, kaže da je već zahtevao odštetu od dva miliona. LJubiša Janić, tadašnji načelnik Uprave za imovinu, koji je danas načelnik gradske uprave Niša, kao i Milan Ogrizović, tadašnji zamenik direktora Gradske toplane, takođe su pokrenuli postupak za naknadu štete, ali nisu želeli da saopšte iznose jer su „postupci u toku“. I Miodrag Brešković i Branislav Jocić, tadašnji direktor i zamenik direktora Direkcije za izgradnju grada, sudski su tražili naknadu štete u iznosima do milion dinara. Dragan Krečković, tadašnji pomoćnik direktora za pravne poslove Direkcije, „još razmišlja“ da li da zahteva obeštećenje.

– Ja sam u tom talasu hapšenja, kada je vlast htela da „dokaže“ da se bori protiv kriminala i korupcije, bio najviši funkcioner lokalne samouprave u Srbiji koji je uhapšen. Pravi motiv je naravno bio politički. Zato će sudska odluka o dodeli naknade štete biti pre svega državna potvrda nezakonitog rada policije i tužilaštva, kaže Simonović, koji je tada bio u DS.

Branislav Jovanović pak podseća da mu je kuća pretresana četiri i po sata u prisustvu dece i supruge, potom mu je određen policijski pritvor koji je „odležao sa bubašvabama i narkomanima“, a zatim i pritvor od dva meseca, koji je proveo „sa još dvojicom pritvorenika, u prostoriji dva sa tri, bez vazduha“. Nažalost, kaže on, naknadu štete zbog „lažnih krivičnih prijava policije, koje je diktirao Dejan Anđelković, i lažne istrage, koju je diktirao Jerin“, neće plaćati odgovorni iz svog džepa, već građani Srbije.

Tadašnji viši tužilac Jerin za naš list kaže da je u deset od 12 ovih slučajeva u kojima je on pokretao istragu, to činio na osnovu policijskih krivičnih prijava sa „materijalom“, koji su predstavljali „osnovu sumnje“. Kroz samu istragu se nakon toga prikupe ili ne prikupe dokazi, odnosno utvrdi da li ima ili nema elemenata krivičnog dela, kaže.

– Radio sam u pravosuđu 40 i po godina i svako ko zna moju biografiju zna da je to bilo isključivo po zakonu, savesti i pravilima struke. Ni ove slučajeve nisam radio po bilo čijem političkom nalogu, a za šest godina, koliko sam proveo u Nišu, nisam se družio ni sa jednim političarem, čak ih nisam ni poznavao. Nikada nisam bio član nijedne stranke, nisam to ni sada, mada bih mogao jer više nisam u pravosuđu, već sam penzioner. I ovo što sada radim u Savetu i Komisiji nema političku pozadinu, već je posledica mog rada u struci – kaže on za naš list.

Jerina je, inače, u Savet za borbu protiv korupcije u julu prošle godine imenovala Vlada Srbije, bez konsultacija sa članovima ovog Vladinog savetodavnog tela, što je bila dotadašnja praksa. Deo medija tada je podsetio da on u svojoj biografiji beleži i odbacivanje krivične prijave tadašnje potpredsednice Vlade Ivane Dulić Marković protiv Gorana Cvetanovića, tadašnjeg predsednika Skupštine grada Leskovca, a danas gradonačelnika, koji je u to vreme bio funkcioner SRS-a, a sada je funkcioner SNS-a. Jerin je, kao okružni javni tužilac u Leskovcu, odlučio da u Cvetanovićevoj izjavi da su potpredsednica Vlade, njen otac i brat „ustaše koje su klale Srbe“ nema elemenata krivičnog dela izazivanja nacionalne i verske mržnje i netrpeljivosti.

Prijave i protiv Anđelkovića?

Pojedini naši sagovornici najavili su pokretanje postupaka i protiv Dejana Anđelkovića, tadašnjeg načelnika OKP Policijske uprave Niš, koji je, kako kažu, stajao iza „lažnih“ krivičnih prijava, mada su ih potpisivali drugi inspektori. Anđelković je, inače, u julu 2015. godine vraćen u PU Smederevo, odakle je došao u Niš 2013. Direkcija policije donela je ovakvu odluku nakon pokretanja istrage o samoubistvu inspektorke za narkotike PU Niš Anice Mitić (32), koja je u oproštajnom pismu, između ostalog, optužila Anđelkovića za „mobing, šikanu i torturu“, navodeći da je bila prisiljavana i na podnošenje neosnovane krivične prijave, što je odbila. Prema pisanju pojedinih medija, nadležne institucije dosad „nisu ispitale navode u oproštajnom pismu inspektorke Mitić, niti su pokrenuti postupci protiv odgovornih“.

Slučajevi redom obarani

Prema dokumentaciji u koju smo imali uvid, istraga protiv Jovanovića, Jocića, Breškovića, Krečkovića, Ogrizovića, Bankovića i još dvojice osumnjičenih za zloupotrebu službenog položaja, odnosno pomaganje u zloupotrebi, obustavljena je jer „delo koje je bilo predmet istrage nije krivično delo“. Optužnica protiv bivšeg gradonačelnika Simonovića i zamenika javnog pravobranioca Vladimira Stamenkovića takođe zbog zloupotrebe službenog položaja, odbijena je pred Osnovnim i Višim sudom jer, kako je u konačnom utvrđeno, „nema elemenata krivičnog dela“. Sudski postupak protiv Janića i još jednog službenika gradske uprave, koji su se teretili da su navodno nameštali javne nabavke, pravosnažno je okončan oslobađajućom presudom, u kojoj se zaključuje da „nema elemenata krivične odgovornosti“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari