Omerović: Problem ugroženih i ekonomska zavisnost 1

Srbija je usvojila nekoliko važnih strateških dokumenata, odnosno akcionih planova za njihovo sprovođenje.

To su Akcioni plan za sprovođenje Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period 2016-2025. godine i Strategija prevencije i suzbijanja trgovine ljudima, posebno ženama i decom i zaštite žrtava za period od 2017. do 2022. godine. Nažalost do sada nisu usvojeni zakoni, odnosno izmene i dopune zakona iz oblasti prava nacionalnih manjina, rodne ravnopravnosti, besplatne pravne pomoći, a još uvek nismo postupili po presudi Evropskog suda za ljudska prava u vezi s nestalim bebama u pogledu opštih mera koje smo dužni da preduzmemo, ističe u razgovoru za Danas Meho Omerović, predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova u Skupštini Srbije.

Kako navodi, ohrabruje činjenica da nadležna ministarstva intenzivno rade na pripremi predloga navedenih zakona, „te verujem da je do kašnjenja došlo zbog potrebe da se postigne što širi konsenzus i što kvalitetniji tekst zakona koji će doprineti unapređenju ljudskih prava u Srbiji“. Upravo su krajem novembra počele javne konsultacije o Nacrtu zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Ne treba zaboraviti da se i u ovom periodu Srbija susretala sa brojim izazovima u vezi s migrantskom krizom i da je država imala veoma human i odgovoran pristup ovom problemu zasnovan na poštovanju ljudskih prava i zaštiti bezbednosti“, ukazuje Omerović.

Koje su, po Vama, najugroženije grupe u Srbiji i kako im pomoći?

– Informacije do kojih dolazimo u Odboru za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova govore nam da su to i dalje Romi, osobe sa invaliditetom i žene žrtve nasilja. Mislim da je jedan od njihovih najvećih problema ekonomska zavisnost i da najbolji način da im pomognemo jeste da unapredimo njihov pristup zapošljavanju. Država je svesna ovih problema i postoje afirmativne mere predviđene propisima koje treba da unaprede njihov položaj, ali se one ne sprovode uvek u punom obimu zbog ograničenih sredstava kojima država raspolaže, ali i zbog predrasuda i nedovoljne spremnosti poslodavaca da pruže šansu ovim ljudima. Verujem da će dalje povećanje zaposlenosti u Srbiji i otvaranje novih radnih mesta imati pozitivne efekte i na ugrožene grupe u Srbiji.

Kako komentarišete povećano nasilje nad ženama u odnosu na prethodne godine? I da li će u smanjenju nasilja pomoći Zakon o sprečavanju nasilja u porodici?

– Ono što je nažalost i dalje veliki problem u našem društvu jeste fizičko nasilje koje žene trpe od strane bračnih ili vanbračnih partnera. Poslednji primer ubistva žene u Pančevu je nažalost samo jedan u nizu tragičnih događaja koji su se desili ove godine i koji se kontinuirano dešavaju dugi niz godina. Stoga borba protiv porodičnog i partnerskog nasilja prema ženama treba da bude u vrhu naših prioriteta. Pored svih zakonskih rešenja, kampanje koje se sprovode u sredstvima informisanja, sve bolje koordinacije državnih organa nadležnih za aktivnosti u borbi protiv nasilja, čini se da su pomaci spori. Kazne prema nasilnicima nad ženama moraju biti oštre i efikasne. Međutim, kazne očigledno nisu dovoljne. Potrebno je raditi preventivno i menjati svest ljudi. Dosta toga je učinjeno, ali očigledno nije dovoljno i očigledno je da negde grešimo, počev od medijskih sadržaja koji su prepuni nasilja, do toga da centri za socijalni rad daju dozvolu za viđanje dece nasilniku koji je već bio prijavljivan i koji poseduje oružje. Međutim, odgovornost je i na svakom od nas pojedinačno, mi moramo biti svesni i odgovorni za svoje ponašanje. Za sprečavanje nasilja nad ženama, pored profesionalne odgovornosti zaposlenih u institucijama, važna je i lična odgovornost svakog pojedinca.

Donošenje zakona o rodnoj ravnopravnosti je ponovo stopirano. Šta očekujete od tog zakona?

– Novi zakon o rodnoj ravnopravnosti treba da bude dokaz spremnosti Srbije da zakonski uredi pitanja zaštite žena i obezbedi njihovu punu ravnopravnost. Uvođenje nacionalnog SOS telefona, veće zapošljavanje žena, rodno odgovorno budžetiranje, kvote kojima se obezbeđuje rodna ravnopravnost, samo su neka pitanja koja bi ovim zakonom trebalo regulisati. Veoma je važno da predlog zakona što pre uđe u skupštinsku proceduru, ali i da bude usklađen sa međunarodnim standardima i usaglašen sa svim relevantnim domaćim institucijama, nezavisnim državnim organima i nevladinim sektorom, ali pre svega da bude primenjiv i da donese očekivane rezultate. Srbija se obavezala u pregovaračkim poglavljima sa EU da će do kraja godine usvojiti ovaj krovni zakon. Program premijerke Brnabić je takođe predvideo usvajanje ovog zakona.

Saradnja sa svim organizacijama

Koji su planovi Odbora na narednu godinu?

– Čekamo da Narodnoj skupštini budu dostavljeni navedeni predlozi zakona koje ćemo i u Odboru razmatrati. Naravno, u svim našim aktivnostima oslanjamo se na saradnju sa civilnim sektorom i nezavisnim državnim organima, kao i međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari