Populizam ne rešava probleme u školi 1Foto: Privatna arhiva

Namera da pomognemo deci da se u školi osećaju bolje i da bolje uče tako što ćemo ih obući u uniforme za koje znamo da ne rešavaju probleme sa kojima se škola suočava, i koje ta ista dece većinom ne žele, ne deluje obećavajuće, već populistički.

To kaže za Danas Nevena Buđevac, psihološkinja i profesorka Učiteljskog fakulteta u Beogradu, komentarišući najnoviji predlog za uvođenje đačkih uniformi, koji je ovog puta potekao od Stranke slobode i pravde (SSP).

„Školske uniforme bi znatno smanjile statusne i socijalne razlike među decom koja pohađaju određenu školu i da se ne bi jasno videlo čiji roditelji su bogati, a čiji siromašni, što bi moglo negativno da utiče na decu. Mi iz SSP-a smatramo da bi trebalo ponovo da se uvede školska garderobe, da svaka škola ima svoje suknjice, pantalone, svoj grb škole, da učenik oseća da pripada toj školi i kolektivu, ali to isto znači da su ta deca prepoznatljiva na ulici kao učenici i u saobraćaju i oko škole… – kazala je Marinika Tepić, potpredsednica SSP, gostujući u emisiji „Reč na reč“ na RTS-u.

Gotovo identičnu argumentaciju imao je i prethodni ministar prosvete, koji do kraja mandata nije uspeo da realizuje svoju zamisao, a čak i u pojedinim školama koje su ovu ideju podržale, uniforme se danas ne nose.

Zagovornici uniformi su mahom protiv takozvanih kecelja (bile su deo školskog miljea 80-ih godina prošlog veka), a decu vide u kompletićima kakvi se nose u elitnim školama na zapadu.

Upravo su tako izgledale uniforme koje su kreirale dve poznate domaće dizajnerke, ali se od promocije nije daleko odmaklo, jer ih država nije obezbedila za sve učenike.

Finansijski teret je prebačen na leđa roditelja, pa se na kraju do svega odustalo.

U nekim privatnim školama u Srbiji postoje uniforme koje takođe plaćaju roditelji kroz školarinu, a uglavnom se sastoje od duksa i majice sa amblemom škole.

To što svako malo neko od političara iznova pokreće ovu temu za Nevenu Buđevac je populističko pitanje koje ne doprinosi unapređenju kvaliteta obrazovanja. Buđevac napominje da nije ni za ni protiv uniformi, ali joj je sporna argumentacija kojom se obrazlaže ova ideja.

– U slučaju Marinike Tepić, ali i bivšeg ministra Mladena Šarčevića i drugih koji to pitanje s vremena na vreme iznova oživljavaju, vidimo da se uvođenju uniformi pristupa uz tvrdnju da se tako smanjuju socijalne razlike, povećava pripadnost školi, omogućava da sva deca budu ista, uvodi red u škole. Istraživanja demantuju takve tvrdnje. Naime, istraživanja koja su po različitim parametrima pratila i upoređivala škole čiji učenici nose uniforme i one čiji ih ne nose, pokazala su da se đaci ne razlikuju prema učestalosti problema u ponašanju, niti školskom postignuću i redovnosti pohađanja nastave. Autori koji se time bave ističu da uniforme ne smanjuju stepen vršnjačkog nasilja, ne razvijaju samopoštovanje niti motivaciju, ne uspostavljaju ravnotežu u socijalnim razlikama među učenicima. Ali i kako bi? Uzroci ovih problema daleko su dublji i kompleksniji i nisu nastali onda kada smo ukinuli školske uniforme – kaže Buđevac.

Škola u koju naši učenici idu je zastarela, ona ne odgovara na njihove potrebe, sistem ih ne štiti kada se osete ugroženo, ne uči ih da smo svi različiti i da je to u redu.

Stepen vršnjačkog nasilja u obrazovnim ustanovama je u porastu i stalno se spušta na sve niže uzrasne grupe, nastavnici se sve češće osećaju loše jer su im nizom sistemskih rešenja vezane ruke, a istovremeno nametnut osećaj krivice.

Od škole se očekuje da deci dodeli dobre ocene, dok su ishodi učenja u drugom planu, navodi Buđevac samo neke od nedaća domaćeg obrazovnog sistema.

– Umesto hvatanja u koštac sa ovim i brojnim drugim nagomilanim problemima, svako malo čujemo: hajde da uvedemo uniforme u škole, to će rešiti probleme. Nema te uniforme koja će detetu koje vršnjaci odbacuju pomoći da oseti pripadnost, nema te uniforme koja će učenike ubediti da je vredno ići u školu, niti da smo svi isti. I s tim u vezi, mi nismo isti. I sva sreća da nismo. Razlikujemo se po tako mnogo karakteristika i zadatak škole je da nas uči da te razlike nisu prepreka da budemo zajedno, da učimo jedni od drugih, a ne da nas ubeđuje da razlike ne postoje. Tu mislim na sve razlike među učenicima, uključujući i socijalne, koje takođe postoje – navodi sagovornica Danasa.

Ona napominje da se socijalne razlike ne mogu sakriti.

– One se vide na različite načine, ne samo kroz odeću koju deca nose u školi. One se, što je važnije, reflektuju na ponašanje i postignuće dece u školi. Istraživanja nam pokazuju da deca koja dolaze iz siromašnijih porodica neretko sporije napreduju u školi, manje su aktivna u aktivnostima na času, nesigurna su… To je ono što treba da nam bude u fokusu i na šta treba da se usmeri svaki nastavnik i svi oni koji vode obrazovnu politiku. Istraživanja pokazuju da ni većina dece ne želi da nosi uniforme, posebno stariji učenici, u čijim razredima su i problemi koje treba da rešavamo veći – ističe Buđevac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari