U Srbiji postoji mali broj roditelja sa invaliditetom, pogotovo onih koji su postali roditelji nakon stečenog invaliditeta. Međutim, za osobe koje imaju problema u kretanju, roditeljstvo je dodatni problem. Na primer, u mnogim školama ne postoje prilazi, pa osobe sa invaliditetom ne mogu da prisustvuju roditeljskim sastancima ili da odvedu dete do škole, vrtića.

U Srbiji postoji mali broj roditelja sa invaliditetom, pogotovo onih koji su postali roditelji nakon stečenog invaliditeta. Međutim, za osobe koje imaju problema u kretanju, roditeljstvo je dodatni problem. Na primer, u mnogim školama ne postoje prilazi, pa osobe sa invaliditetom ne mogu da prisustvuju roditeljskim sastancima ili da odvedu dete do škole, vrtića…
Iako se radi na tome da se i u Srbiji postignu standardi koji važe u Evropskoj uniji, odnosno da se osobama sa invaliditetom obezbedi prilaz ustanovama, kao što je spuštanje ivičnjaka ili postavljanje rampi kraj stepeništa, u Srbiji taj posao teče sporo.
Vesna Bogdanović, izvršna direktorka Centra za razvoj inkluzivnog društva, koja je i sama roditelj sa invaliditetom, ukazuje za Danas da je „rušenje arhitektonske barijere“ za osobe sa invaliditetom jedan od problema koje je potrebno rešiti, kako bi lakše mogli da se kreću.
– Moj sin ide u treći razred gimnazije, a ja nijednom nisam bila na roditeljskom sastanku, jer ta škola nema prilaz za osobe sa invaliditetom. Kćerku nikada ne mogu da odvedem u vrtić, jer je neadekvatan ulaz problem za nekoga ko je korisnik invalidskih kolica – naglašava Bogdanović. Ona dodaje da je i transport za osobe sa invaliditetom u Srbiji veoma loš, „pogotovo što mnogi od nas nemaju automobil“.

Zabranjena diskriminacija u bračnim odnosima

Konsultant kancelarije UNDP u Srbiji Damjan Tatić podseća da u Zakonu o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom piše da je zabranjena svaka diskriminacija u ostvarivanju prava iz bračnih i porodičnih odnosa zbog invalidnosti.

– Diskriminacijom se smatra uskraćivanje prava na brak osobama sa invaliditetom, postavljanje posebnih uslova za sklapanje braka osoba sa invaliditetom, postavljanje posebnih uslova osobama sa invaliditetom za vršenje roditeljskog prava. Takođe, diskriminacijom u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima zbog invalidnosti ne smatra se uskraćivanje ili ograničavanje prava, koje je u skladu sa Porodičnim zakonom – objašnjava Tatić.

Prema njenim rečima, roditeljima osobama sa invaliditetom potrebno je obezbediti servisne podrške kao što su lični asistenti, koji bi doprineli poboljšanju života roditeljima sa invaliditetom. Kada su u pitanju materijalni troškovi koje mora da izdvoji, Bogdanović ističe da je jako bitno imati podršku porodice i prijatelja.
– Na primer, u našem centru podstakli smo na roditeljstvo dve žene sa paraplegijom, ali sam im rekla još na samom početku trudnoće da im je podrška porodice neophodna – objašnjava Vesna Bogdanović. Ona ukazuje da za sada postoji svest građana samo o tome da osobe sa invaliditetom mogu da se školuju i rade, „međutim, kada se govori o roditeljima koji imaju invaliditet, mnogi to shvataju kao nešto nemoguće“. Direktorka Centra za razvoj inkluzivnog društva naglašava da država nema sluha prema roditeljima sa invladitetom i navodi da je Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom za novu godinu davao paketiće deci sa invaliditetom, dok deca roditelja koji imaju invaliditet nisu bila pozvana.
– Činjenica je da nisu samo roditelji sa invaliditetom diskriminisani, već i njihova deca – objašnjava Bogdanović. Kako objašnjava, Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom veoma je napredan, ali nije primenljiv kada je u pitanju roditeljstvo, „jer i dalje postoji skriveni oblik diskriminacije“. Prema njenim rečima, namenske medijske kampanje koje govore o roditeljima sa invaliditetom bile bi od velikog značaja u menjanju svesti kod građana Srbije, jer bi time problem roditelja sa invaliditetom postao vidljiv i srušio bi stereotip o tome da su oni pasivni primaoci socijalnog davanja i „nesposobni da budu aktivni članovi i u društvu i u svojoj porodici“.
– Kada bi se promenila svest kod ljudi o osobama sa invaliditetom, videlo bi se da je taj deo populacije aktivan član društva u svim segmentima. Tako bi se podigla svest o poštovanju ljudskih prava osoba sa invaliditetom od detinjstva, pravo na igru, preko školovanja, prava na slobodno vreme do zaposlenja i prava na porodični život – zaključuje Vesna Bogdanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari