Roditelji dece sa autizmom bez dozvola za kretanje 1Foto: BETAPHOTO/ MILAN OBRADOVIĆ

Da je za decu sa autizmom napravljena procedura izdavanja dozvole za kretanje tokom policijskog časa i da im je time omogućen izlazak napolje, kako su izjavili u republičkom Savezu udruženja za pomoć osobama sa autizmom, negirala su sva ostala udruženja i roditelji dece sa autizmom.

Prema njihovoj tvrdnji, gotovo nijedan roditelj nije uspeo pre vikenda da obezbedi ovu saglasnost, u čemu im je, po svoj prilici, „pomoglo“ Ministarstvo za rad i socijalna pitanja.

Više udruženja je 30. marta uputilo molbu Vladi i nadležnim ministarstvima da mere zabrane kretanja prilagode potrebama osoba sa invaliditetom, koje su u ovim okolnostima dodatno uznemirene. U pismu Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom (MDRI-S) skrenuta je pažnja da narušavanje svakodnevne rutine kod mnogih može izazvati anksioznost i neželjena ponašanja, kao i visok nivo duševnog bola i patnje. Na ovu molbu je nakon tri dana odgovorilo Ministarstvo za rad i socijalna pitanja, navodeći da „u potpunosti razume situaciju“, ali da su za ocenu i prihvatanje tog predloga „nadležni drugi organi, pre svih Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo unutrašnjih poslova“.

Udruženja su u međuvremenu uspela da animiraju lokalne samouprave da počnu sa prikupljanjem zahteva za dozvole. Njihova inicijativa je bila da se, radi uštede vremena, procedura odvija na lokalu, na relaciji opštine, centra za socijalni rad i MUP-a. Međutim, kako za Danas navodi Dario Rosi, predsednik udruženja „Autizam – pravo na život“, u sve se umešalo Ministarstvo za rad i socijalna pitanja, koje je odlučilo da se svi ti zahtevi iz lokalnih samouprava dostavljaju ovoj ustanovi.

Na sajtu Ministarstva je tek u sredu, 8. aprila, objavljena procedura za dobijanje dozvole za kretanje. Prema toj proceduri, lokalne samouprave prikupljaju zahteve roditelja i predaju Ministarstvu za rad, koje ih verifikuje i dostavlja dalje Ministarstvu unutrašnjih poslova. Tek kad im MUP odobri, Ministarstvo za rad obaveštava o tome lokalne samouprave, a ove roditeljima izdaju dozvole. Rezultat ove pojačane birokratije bio je taj da do samog početka policijskog časa gotovo nijedan roditelj deteta sa autizmom nije uspeo da dobije dozvolu za kretanje.

Tako je Ministarstvo, koje se prethodno proglasilo nenadležnim za ovaj problem, naprasno odlučilo da se to ne može odvijati mimo njega, i zapravo učinilo sve da osobama sa invaliditetom i roditeljima što više oteža postupak.

Krajnje je čudna bila izjava Vesne Petrović iz Saveza udruženja Srbije za pomoć osobama sa autizmom da je država rešila problem sa dozvolama.

– To je u stvari sistemski problem. Taj savez je republičko udruženje čija je svrha da pasivizira roditelje kako ne bi ništa učinili. Savez je produžena ruka vlasti i, suprotno svojoj svrsi, ima za cilj da zaštiti državu od roditelja – kaže Rosi. O sprezi pojedinih udruženja i saveza, podseća on, govori i ne tako davna izjava predsednika Saveza slepih Milana Stošića da „biti invalid u Srbiji nije teško“.

Uznemirenost do samopovređivanja

Većina osoba sa autizmom ima svoje dnevne rutine i bude im mnogo teže nego drugima da se prilagode promenama. Obično se uznemire, mogu burno da reaguju i budu autodestruktivne. Primer koji nam navode iz udruženja „Autizam – pravo na život“ je dete sa autizmom koje svakog vikenda u određeno vreme ide na plivanje. Roditelji nisu uspeli da mu objasne zašto ne može na bazen, a kako je dete dobilo napad samopovređivanja, morali su usred policijskog časa da se odvezu kolima da bi ga uverili da bazen ne radi. Na sreću, kako kažu, niko ih nije zaustavio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari