„Sandžak“, Prijepolje, 1. februar 1932.

List je, zbog svoje humanističke i socijalne dimenzije koja je naginjala idejama sa kojima se tadašnji režim nije slagao, često zabranjivan. To je i bio razlog da se menjalo i njegovo ime. Kako bi ga cenzori zabranili, tako bi se, nakon kraćeg perioda, pojavljivala ista novina ali sa drugačijim imenom! Od Sandžaka preko Novog Sandžaka, Raške opet do Sandžaka…

Utemeljivač, vlasnik i urednik Sandžaka prodao je čak i njivu u selu Mioska, kraj Prijepolja, da bi platio štamparske troškove. U Sandžaku su pisali pismeni ljudi iz kraja koji je imao više od 80 odsto nepismenog stanovništva. Bili su to malobrojni učitelji, profesori, studenti, činovnici. Poseban pečat novinama dao je ugledni intelektualac Sreten Vukosavljević. Tako su jedine novine u Sandžaku izlazile u Prijepolju sve do početka Drugog svetskog rata.

Nastavljajući tradiciju prvih novina, u Prijepolju do danas izlazi Polimljeôčiji se prvi broj pred čitaocima pojavio 1. marta 1952. godine prvo pod imenom Glas Polimlja, a godinu dana kasnije kao Polimlje.

Nažalost još se pouzdano ne zna na koji način će biti obeleženo 80 godina od izlaženja prvog lista u Sandžaku, odnosno 60 godina Polimlja. To svakako najbolje ilustruje prilike u kojima se nalazi ne samo novinarstvo i štampani mediji već i samo društvo. Stanje u kome se nalazi štampa je pouzdan pokazatelj za meru unutrašnje slobode koju je sačuvalo jedno društvo. Lokalna vlast gotovo da se po pravilu odriče ove civilizacijske tekovine koja je označavala ali i svedočila svakom napretku. Prioriteti koje određuje jedna sredina legitimišu i preporučuju i tu sredinu.