Pobegli od rata u Srbiju, pa uhapšeni i vraćeni na ratišta 1Foto: Medija centar

Nekoliko stotina hiljada izbeglica srpske nacionalnosti sklonilo se u Srbiju tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH).

U periodu od maja do kraja septembra 1995. godine, MUP je na teritoriji cele Srbije hapsio i prinudno mobilisao srpske izbeglice, a zatih ih predavao vojnim i policijskim organima Republike Srpske (RS) i Republike Srpske Krajine (RSK), ali i paravojnim grupama iz Srbije, poput Srpske dobrovoljačke garde i Škorpiona, koje su bile povezane sa Resorom državne bezbednosti MUP-a Srbije.

Poslednji veliki talas dolaska izbeglica u Srbiju dogodio se u toku i nakon operacija hrvatske vojske „Bljesak“ i „Oluja“.

Ovo je jedan od glavnih zaključaka najnovijeg Dosijea „Prisilna mobilizacija izbeglica“, koji je Fond za humanitarno (FHP) pravo predstavio danas u beogradskom Medija centru.

U Dosijeu se navodi da je u Srbiju izbeglo oko 500.000 Srba, državljana Hrvatske i BiH, a da je najmanje 200.000 ljudi izbeglo iz Hrvatske u periodu od maja do kraja avgusta 1995., odnosno tokom i nakon „Bljeska“ i „Oluje“. „Na osnovu dogovora između vlasti RS, RSK i SRJ, vojni i policijski organi Republike Srbije su u januaru 1994. počeli da sprovode prinudnu mobilizaciju izbeglica.

Prema podacima FHP-a, MUP Srbije je tokom leta 1995. prisilno mobilisao oko 10.000 izbeglica i vratio ih na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) ili Srpske Vojske Krajine (SVK), a najmanje 54 prisilno mobilisane izbeglice su izgubile život ili nestale nakon vraćanja na područje gde su se odvijali sukobi.

Ivana Žanić, izvršna direktorka FHP-a, istakla je da je ova nevladina organizacija od 1996. u ime oko 720 prisilno mobilisanih izbeglica, kao i u ime članova njihovih porodica, podnosila tužbe za naknadu štete sudovima u Srbiji.

– Na 17-oj sednici Vrhovnog saveta odbrane, gde Slobodanu Miloševiću postaje jasno da se izbeglice ne mogu mobilisati, jer to može postati sumnjivo opoziciji i stranim posmatračima. Na toj sednici su se dogovorili da Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik upute zamolnicu Vladi SRJ da njihove vojne obveznike vrate u RS i RSK, čime bi se izbeglo da izbeglicama pozivi stižu sa pečatima Vojske Jugoslavije – ukazala je Žanić.

Jovana Kolarić, autorka Dosijea, istakla je su pripadnici MUP-a izbeglice najpre sprovodili u najbližu policijsku stanicu, gde im nije bilo dozvoljeno da se jave svojim porodicama niti da samostalno idu u
toalet. Dodala je da su izbeglice odatle odvođene u sabirne centre, poput objekta MUP-a na Zvezdari u Volginoj ulici i Vatrogasni dom u Sremskoj Mitrovici.

– Iz ovih sabirnih centara sprovedeni su do granice sa Hrvatskom i BiH gde su predati policijskim i vojnim organima RS i RSK, ili dobrovoljačkim jedinicmama. Nakon kratke i nedovoljne obuke, izbeglice bi bile upućivane na položaje, pa su učestvovale u borbama oko Mrkonjić Grada, Prijedora, Ključa, i zauzimanju Srebrenice. Što se tiče Hrvatske, izbeglice su raspoređene na teritoriji Banije, Korduna, Dalmacije i Like, gde su ostale do akcije „Oluja“ kada su se povukli u Srbiju. Najveći broj je ovde izgubi život, 34 od 54 osobe – ukazala je Kolarić.

Po njenim rečima, MUP Srbije je od avgusta 1995. izbeglice predavao, između ostalog, u kamp Srpske dobrovoljačke garde u Erdutu na čijem je čelu bio Željko Ražnatović Arkan, ali i Jedinici za antiterorističa dejstva (JSO) MUP-a Srbije.

Advokat Vojkan Simić, bio je sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu i doneo je prvu presudu po tužbi prisilno mobilisanih izbeglica. Prema njegovim rečima, nije postojao interes javnosti tokom suđenja, ali se
pojavilo nakon donošenja presude.

Dodao je da nije trpeo nikakve pritiske. Simić je naglasio da su nade onih koji su prebegli u Srbiju izneverene od strane državnih institucija.

Zoran Rajšić bio je prisilno mobilisan, zajedno sa svojim ocem i bratom. Ispričao je kako su u avgustu 1995. izbegli iz Hrvatske u Banatsko Veliko Selo. Prisilno je mobilisan i odveden u kamp u Erdutu.

Prema njegovim rečima, pripadnici Srpske dobrovoljačke garde su ih ponižavali, nazivali ih izdajnicima, pijancima… Dodao je da su svi ošišani do glave, a da ih je prvo jutro pri podizanju srpske zastave i postrojavanja oko 2.500 ljudi, Željko Ražnatović Arkan svakog od njih pitao šta je ko radio u ratu.

Rajšić je bio vodi; pasa, pa mu je Arkan dao zaduženje da čuva njegove pse. Tu je bio oko mesec dana, odakle je odveden u Šodolovce, gde je maltretiran, između ostalog, tako što je po nekoliko puta oko stadiona nosio kamen od 23 kilograma na kome je pisalo „gospodin disciplina“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari