Odgovornost isključivo na Ministarstvu 1Foto: Medija centar

Iz teksta „Žao nam je, operateri će još dugo biti zauzeti“, objavljenog u dnevnom listu Danas, u rubrici Vladavina prava, 26. aprila, autorke Marjane Stevanović…

… moglo bi se pogrešno zaključiti da su organizacije Mreža SOS Vojvodina i Udruženje Romkinja „Osvit“ dobile licencu za svoju uslugu na način koji bi mogao da dovede u sumnju legitimnost tog postupka i odluke, što nije bila ni namera, niti sadržaj izjava koju sam dala novinarki.

Ako iz teksta ostaje nejasno čija je odgovornost za situaciju nastalu oko licenciranja usluge „nacionalni“ SOS telefon, onda izričito treba reći da svu odgovornost snosi Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Činjenica da je još u novembru 2017. godine, prilikom potpisivanja Memoranduma o saradnji između nadležnog ministarstva, Grada Beograda i Telekoma, bilo najavljeno, kako se u tekstu navodi, da će „sedište pružalaca ovih usluga biti u Palati Beograd“, ukazuje na to da se već tada pretpostavljalo kojoj organizaciji su namenjena sredstva, koja nisu dodeljena na prethodna dva konkursa, povučena zbog nepravilnosti, koje su u ovom tekstu takođe navedene.

Autonomni ženski centar je uložio prigovor i zahtev za povlačenje licence čim je nadležno ministarstvo dodelilo prvu licencu za „nacionalni“ SOS telefon bez jasnih uslova za ocenu te usluge. Prva licenca za „nacionalni“ SOS telefon dodeljena je beogradskoj organizaciji – Savetovalište protiv nasilja u porodici, čija je koordinatorka Vesna Stanojević, kao što se u tekstu navodi, u to vreme bila „kandidatkinja za odbornicu SNS na poslednjim izborima“.

U međuvremenu, Ministarstvo je dodalo prefiks „nacionalni“ uz licence za usluge koje pružaju još dve organizacije – Mreža SOS Vojvodina i Udruženje Romkinja „Osvit“. Međutim, u opisanim okolnostima ovaj prefiks može dobiti i svaka druga organizacija koja uđe u postupak licenciranja za uslugu SOS telefona, uključujući i Autonomni ženski centar, koji je trenutno u tom postupku.

Na navedeni način, po našem mišljenju, Ministarstvo je ne samo „zaobišlo“ prepreku u nedostatku pravila, na koju je ukazao Autonomni ženski centar, već je i maskiralo svoju stvarnu nameru. Ta namera je da se usluga „nacionalnog“ SOS telefona ipak poveri pružaocu po izboru, iako će se stvoriti privid „konkurencije“ između potencijalnih pružalaca.

Ostaje da ispratimo da li će najavljeni majski konkurs biti raspisan u skladu sa zakonom, kao i da naglasimo da ovakvo postupanje ministarstva čini štetu svim ženskim organizacijama koje godinama unazad vredno rade na pružanju ove usluge, a naročito Mreži SOS Vojvodina i Udruženju Romkinja „Osvit“, koje su među prvima dobile licencu za svoj rad.

Autorka je koordinatorka Autonomni ženskog centra iz Beograda

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari