Vlast planira nezavisno i odgovorno pravosuđe 1Foto: Aleksandar Roknić

Centralno mesto u Nacionalnoj strategiji razvoja pravosuđa za period 2020 – 2025 koju je nedavno usvojila Vlada Srbije zauzimaju izmene Ustava u oblasti pravosuđa.

Iz ovog posla proističu gotovo svi reformski potezi koje vlast planira da sprovede kako bi u narednih pet godina dostigla ambicioznu viziju „nezavisnog i samostalnog, modernog i efikasnog pravosuđa, odgovornog i otvorenog prema građanima i društvu“.

Strateški ciljevi vlasti granaju se u više oblasti od kojih je na prvom mestu upravo nezavisnost pravosuđa.

Osnovni metod za dostizanje ovog cilja je već spomenuto usvajanje ustavnih amandmana koji treba da izmeste Narodnu skupštinu iz procesa izbora sudija i tužilaca.

Pomoćni koraci u dostizanju željene nezavisnosti pravosuđa biće osnaživanje kapaciteta Pravosudne akademije, ali i uspostavljanje jasnih kriterijuma za napredovanje sudijskih i tužilačkih pomoćnika.

I kao što je u planu unapređenje principa nezavisnosti, u planu je i paralelno unapređenje principa odgovornosti.

U tom pravcu, strategija predviđa izmene zakona koje bi ojačale kapacitete disciplinskih organa i etičkih tela koje imenuju Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, kao i izmene koje će omogućiti uspostavljanje mehanizma za „centralizovano, transparentno i efikasno postupanje po pritužbama građana na rad suda i sudija“.

Pravosudna akademija će, prema navodima iz strategije, narednih godina imati bitnu ulogu u povećanju stručnosti zaposlenih u pravosuđu, pa je u planu kontinuirano unapređenje svih programa obuke u ovoj instituciji.

Jačanje kapaciteta Pravne akademije kako bi savladala nove uloge u skladu sa novim ustavnim okvirom, biće praćeno i uspostavljanjem mehanizma kontrole kvaliteta obuke.

Strategija nije zaobišla ni problem neravnomerne opterećenosti sudova i tužilaštava u zemlji, ističući da je potrebno „kontinuirano praćenje opterećenosti mreže… uz preduzimanje posebnih mera i stvaranje uslova za delegaciju predmeta u cilju rasterećenja tih sudova i tužilaštava“.

Strategijom je takođe planirano kontinuirano smanjenje broja nerešenih predmeta i starih predmeta, „kroz praćenje i unapređenje mehanizama usmerenih na rasterećenje sudova i alternativno rešavanje sporova, kao i efikasno izvršenje sudskih odluka“.

Strategija stavlja akcenat i na unapređenje Informaciono-komunikacionih sistema u pravosudnim institucijama kroz „značajna infrastrukturna ulaganja“.

Omer Hadžiomerović, koji je ispred Društva sudija Srbije bio član komisije koja je nadgledala sprovođenje prethodne strategije reforme pravosuđa, kaže za Danas da većina strateških dokumenata postavlja predstavlja spisak lepih želja.

– Čitajući strategije čovek može da pomisli da će svi problemi biti rešeni kada budu primenjene predviđene mere. Međutim, kada se period koji strategija obuhvata okonča, vidimo da nismo ništa bliži rešenju problema. Problem sa strategijama je što postoje samo na papiru i što stvari znatno drugačije izgledaju jednom kada strategija treba da se realizuje“, navodi Hadžiomerović.

Strategija prati evrointegracije

Za razliku od prethodnih strategija reformi pravosuđa, strategija za narednih pet godina neće imati zasebni akcioni plan u kojem će pobrojani ciljevi biti operacionalizovani kroz konkretne korake. Imajući u vidu da je paralelno rađeno na novoj strategiji i reviziji Akcionog plana za pregovaračko poglavlje 23 (koje se tiče pravosuđa), doneta je odluka da ovaj dokument služi kao akcioni plan strategiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari