Bivša Jugoslavija duguje Kuvajtu avans za tenkove koji nisu isporučeni. Najnoviji dogovor o remontu tenkova napravljen je zapravo da bi se taj dug Kuvajtu anulirao. I nešto malo će se zaraditi. Kuvajtu je SFRJ isporučila 149 tenkova. Poslednjih 15 je povučeno s vukovarskog ratišta, malo doterano i isporučeno. Ja sam bio u komisiji, to je bio maj 1992. godine. Kuvajt je platio 200 tenkova. Mi smo im ostali dužni 51 tenk, a dobili smo novac unapred.

Ovo za Danas kaže Vladimir Ivanović iz Banjaluke, jedan od stručnjaka za tenkove u bivšoj Jugoslaviji. Ivanović je tokom akcije „Pustinjska oluja“ održavao kuvajtske tenkove M84, kupljene od SFRJ. Bio je zaposlen u banjalučkoj firmi „Rudi Čajavec“ i 20 godina radio na tenkovima. „Čajavec“ je nekada pravio 36 posto tenka. „Dakle, svu elektroniku unutra, stabilizaciju, navođenje topa, hrpu opreme unutra… Radio sam u tehnologiji, kontroli, proizvodnji, razvoju, bio šef servisa…“, kaže Ivanović.

Bio je od početka angažovan na prototipu tenka M84, tačnije prepravci T72 u M84. U maju 1983. bio je na ispitivanju prvog prototipa u Nikincima.

– Napamet znam sve tenkove od Vrhnike pa do Skoplja. Nijedno gađanje u bivšoj državi nije bilo bez mog prisustva. Radio sam i na prva i poslednja tri tenka u SFRJ, prototipa „vihora“. Samo su tri i napravljena – objašnjava.

Za vreme Zalivskog rata, do trinaestog marta 1991. godine, boravio je u KKMC, King Khalid Military City, najvećoj vojnoj bazi u Saudijskoj Arabiji. U Arabiju je stigao zbog podrške tenkovima M84. Tad ih je tamo bilo 71 komad. Ovi tenkovi dopremljeni su brodovima, a istovareni u luci Džeda.

– Bivša Jugoslavija imala je potpisan ugovor sa Kuvajtom, tako da je naš 71 tenk M-84 učestvovao u Zalivskom ratu, na strani Kuvajta. Radio sam na njihovom održavanju. Ukoliko je tenk oštećen ili pokvaren, popravim ga i vratim na front. To je bio moj posao – objašnjava Ivanović razloge zbog kojih je bio deo ekspedicije koja je učestvovala u „pustinjskoj“ avanturi.

Komentarišući najnovija nagađanja o modifikacijama kuvajtskih tenkova M84, o kojima se razgovara čak na najvišem eksjugoslovenskom nivou, Ivanović kaže da se prvo treba zapitati – šta će Kuvajtu tenk?

– Sve okolne zemlje mogu Kuvajt zgaziti za jedan dan. Ali, ko može da napadne Kuvajt. Iran? Neće. Irak? Neće! Tamo su američke okupacione snage. Saudija? Neće! Oni su im veliki prijatelji. Neko sa mora. Neće! Tamo su Ameri koji oslobađaju Irak. Šta Kuvajt onda dobija sa modifikacijom ovih tenkova? Taj tenk ovakav kakav je sada u Kuvajtu daleko je ispred američkog „abramsa“. Puno bolji, tačniji, pouzdaniji, lakši. Tvrdim da ću sa ovakvim kuvajtskim tenkom, u stanju u kakvom je sada, na četiri kilometra pogoditi papir A4. Iako ga već dugo niko posebno ne održava. Održavaju ga neki Bosanci iz bosanske muslimanske vojske po privatnim ugovorima. Tenk, budimo realni, Kuvajtu koristi da bi se vežbali. I šta će Kuvajt dobiti od modernizacije tenka? Ništa. Koliki će napredak imati oklopne jedinice Kuvajta ako se uradi modifikacija tenka za njihovu vojsku? Nikakve. Dobiće porodica Sabah proviziju, vojne industrije Srbije i Hrvatske dobiće neke pare, ali ništa značajno neće dobiti. Dakle, nema potrebe da govorite o prohodnosti tenka, oklopnoj zaštiti, municiji, i ostalim tehničkim karakteristikama. To u ovom poslu uopšte nije bitno. Biće to prosto prebijanje onog ranijeg duga – kaže Ivanović.

Uz to, kako kaže, treba imati u vidu da nijedna država bivše Jugoslavije ne može sada samostalno da napravi tenk.

– Šasija se recimo varila i sklapala u Slavonskom Brodu, u fabrici „Đuro Đaković“, obrada šasije u brodogradilištu u Rijeci, kupolu su radili Slovenci, nišansku spravu „Zrak“ Sarajevo… „Zrak“ sada sklapa televizore. Nema tu serije, nema proizvodnje. Dok nema serije, nema para, tek se u serijskoj proizvodnji zarađuju pare i isplati sav onaj razvoj i ulaganja. Taj tenk, ta modifikacija, koja je ponuđena Kuvajtu, napravljen je u „seriji“ od jedan komad. Jedan komad se može napraviti i u šupi. Napravite vi seriju od 200 komada. Sve što je urađeno na tom jednom komadu koji je ponuđen Kuvajtu radili su Rusi. I onda je SDPR ponudio takav tenk Kuvajtu. Tu će tek biti velikih svađa ko će šta da radi. Jer neko će pokupiti kajmak, a neko surutku – objašnjava Ivanović.

Prvobitnim ugovorom, podseća, ugovorena je isporuka 200 tenkova u Kuvajt.

– Tajno ime projekta je bilo NIŠ-10. Nakon potpisivanja ugovora isporučena su četiri tenka M84A iz kasarne u Nišu, VP 6594, ako me još pamćenje služi. Te su tenkove pokupili Iračani nakon okupacije 3.08.1990. i odmah ih odvukli u Irak. Kuvajt je pre toga imao raznorazne tenkove, ali je u tom momentu u Kuvajtu bio najbolji „chiftain“, engleski tenk. Prva isporuka naših tenkova išla je u Saudijsku Arabiju, u luku Džeda. Bilo je više isporuka, tako je u ratu učestvovao 71 tenk M84. Naredna isporuka tenkova bila je 18.05.91. godine, 33 tenka. Zadnja isporuka je bila u maju 1992. godine, 15 tenkova koji su povučeni iz hrvatskih jedinica, malo popravljeni u „Đuri Đakoviću“, transportovani vozom do luke Rijeka, pa brodom do luke Bar. Tu su još malo sređeni i poslati u Kuvajt. Sve ovo znam jer sam bio član Komisije za prijem u Luci Bar. Leteo sam tamo avionom poznatim kao Kikaš. Ove tenkove su u Kuvajtu održavali prvo radnici iz SFRJ, pa iz srpskih zemalja, pa je Kuvajt kasnije prekinuo ugovor sa SRJ i potpisao ugovor sa Hrvatskom. Kasnije je i njih oterao jer su doveli „sve i svašta“ u ekipu. A posao nisu više ugovarali sa SDPR-om nego sa nekim Kuvajćaninom koji je uzimao kajmak – kaže Ivanović.

On je 1999. otišao iz „Čajaveca“ u Radio-televiziju Republike Srpske.

– Čajavec je od firme koja je imala 11.200 radnika spala na 60 ljudi – kaže sa setom.

U RTRS radi na održavanju tehnike, u računarskom sektoru.

– Što bi se reklo – posao „banja“. Iako se razočarao u mnoge stvari, tenkovi su mu ipak ostali u krvi. Na raznim vojnim internet forumima redovan je komentator, posebno je prisutan na www.paluba.info.

– Tenk mi je sada lijepa uspomena – kaže Ivanović.

Sto posto u metu

– Tenk M84 je i sada bolji nego američki „abrams“. Ja sam američkim oficirima govorio – hoćemo li jedan na jedan – M-84 protiv „abramsa“. Prošlih godina bilo je u Kuvajtu dosta vojnih vežbi na kojima su zajedno bili M84 i „abrams“. Tenk M84 imao je 100% pogodaka u metu. „Abrams“, ista meta, isto odstojanje, oko 15% pogodaka. Onda Amerikanci prekinu gađanje iz nama nepoznatih razloga. „Abrams“ malo koji završi vežbu bez nekog kvara. Kuvajt danas ima 143 tenka M84 ABL, tri M84 ABK (komandna) i tri M84ABN (navigacijska) –

Vojska koja to nije

Zajedno sa njim u Kuvajtu je boravilo još dvadesetak Jugoslovena koji su, kako kaže, pomagali u održavanju naoružanja i u obuci kuvajtske vojske.

– Kuvajtska vojska i nije vojska. Ona je sastavljena od radnika iz Jemena, Egipta, Bangladeša… Kod nas bi ih popularno nazvali gastarbajterima. Dosta ih je nepismenih, pa je bilo neophodno obučiti ih osnovnim vojnim pravilima – objašnjava Ivanović.

Firme propale, stručnjaci igraju fudbal u Kanadi

– SDPR se orijentisao na optiku iz Bjelorusije, jer „Zrak“ iz Sarajeva više ne pravi ništa od optike. Topovska cev i ostali delovi topa su se pravili u „Bratstvu“, Novi Travnik. Sve je to propalo. Kad se Slovenija otcepila, Direkcija projekta tenka M84 zatražila je ponudu od Poljaka da liju kupolu M84. I dobila za pola cene u odnosu na Livnicu „Ravne“ na Koroškem. Slovenci su tada ponudili još nižu cenu samo da ostanu u poslu. „Čajavec“ iz Banje Luke koji je radio 36% tenka, od firme sa 11000 ljudi spao je na jadnu i propalu firmu koja više ne radi nego što radi. I ako dobiju porudžbinu za tenk nema ko da ga napravi jer nema ljudi, a nema više ni znanja. Hrvatski „Đuro Đakovic“ je otišao u stečaj. „Teleoptik“ Zemun propao. Motor tenka se radio na Palama pokraj Sarajeva. I to je propalo. Transmisija u MZT Skopje, isto propalo. Još nešto – 1992. godine u Kanadi odigrali su fudbalski meč Vojnotehnički institut iz Katanićeve protiv VTI iz Kumodraža. Bez ovih stručnih kadrova, teško se može nešto napraviti – kaže Ivanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari