Arapi dosad uložili 1,7 odsto od 3,5 milijardi evra 1Foto: FoNet Filip Stevanović

Obilazeći gradnju budućih stambenih zgrada Beograda na vodi premijer Aleksandar Vučić objavio je prekjuče da će prve stanare primiti u maju 2018. godine.

Podsećanja radi 2014. godine kada je predstavljen master plan Beograda na vodi obećanje je bilo da će do kraja 2016. biti gotove ne samo dve stambeno-poslovne zgrade, već i najveći tržni centar u regionu, kao i kula, buduća najveća zgrada u regionu za koju se ovih dana tek postavljaju šipovi. Kako bilo, radovi napreduju i stiglo se do 10. sprata prve zgrade i osmog sprata druge, a na račun preduzeća Beograd na vodi d.o.o. pre petnaestak dana leglo je 20 miliona evra na ime osnivačkog kapitala od strane „Belgrade Waterfront Capital Investment L.L.C.“ iz UAE, koji je vlasnik 68 odsto zajedničke firme. Do sada su Arapi uplatili 60 miliona evra osnivačkog kapitala. Ugovorom o osnivanju Beograda na vodi, mimo očekivanja podgrejanih izjavama vlasti da će projekat vredeti 3,5 milijardi evra, Igl Hils, arapski partner u ovom poduhvatu ima obavezu direktnog ulaganja do 150 miliona evra uz još zajam osnivača od 150 miliona evra koji bi kasnije preduzeće vraćalo. To znači da su arapski partneri do sada investirali 1,7 procenata očekivane vrednosti celokupnog projekta.

S druge strane, država Srbija je uplatila milion dinara ili nešto više od 8.000 evra osnivačkog kapitala. Naravno, ne treba zaboraviti ulog od 117 hektara prvoklasnog građevinskog zemljišta na obali reke u samom centru grada.

Međutim, daleko od toga da je to jedini trošak Srbije za projekat Beograd na vodi. Grad Beograd je do sada potrošio 1,35 milijardi dinara (oko 11 miliona evra) kroz Direkciju za građevinsko zemljište na raseljavanje 250 porodica. Kako u pisanom odgovoru Danasu napominju u gradskoj upravi, „opremanje komunalnom infrastrukturom unutar projekta „Beograd na vodi“ je ugovorna obaveza investitora tako da na to nije potrošen ni dinar“.

Ipak najveći deo troškova proisteklih iz Beograda na vodi odnosi se na izmeštanje železničkih pruga, glavne železničke stanice u Prokop i izgradnju drugih železničkih objekata.

Do zaključenja ovog broja iz Ministarstva saobraćaja i građevine nismo dobili tražene podatke o do sada potrošenim sredstvima, ali se iz knjige infrastrukturnih projekata vidi da će premeštanje železničke infrastrukture koštati oko 2,55 miliona evra.

Sa projektom Beograd na vodi vezani su i neki znatno veći infrastrukturni železnički projekti sa širim značajem kao što je završetak centralne železničke stanice u Prokopu za koju će biti izdvojeno 10,1 miliona evra ili izgradnja železničke stanice u Zemunu što će koštati još 45,5 miliona evra. Za rekonstrukciju ranžirne stanice u Makišu potrebno je oko 38 miliona evra, uz procenjenih tri miliona za eksproprijaciju i oko 1,4 miliona evra operativnih troškova.

Na kraju, za izgradnju železničke obilaznice koja bi povezala Bubanj Potok i Pančevo, uključujući železnički most, biće potrebno oko 430 miliona evra. Međutim, ovi projekti su možda izazvani projektom Beograd na vodi, ali su gradu ionako potrebni.

Prema ugovoru, neki od ovih troškova biće finansirani iz kredita arapskog partnera. Tako je predviđeno da 40 miliona evra bude zajam za raščišćavanje i raseljavanje terena, a 90 miliona evra za infrastrukturu.

Izgradnja infrastrukture unutar Beograda na vodi prema nekim procenama trebalo bi da košta investitora 275 miliona evra, dok će komunalnu infrastrukturu van ove parcele morati da plati država i to bi koštalo oko 125 miliona evra sudeći prema izjavi gradonačelnika Siniše Malog date medijima prošle godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari