Stručnjaci biraju Zapad, a na naše tržište stižu radnici iz Azije 1Foto: FoNet/ Dragan Antonić

Srbija nema izbalansirano tržište rada, pa oni koji čekaju posao sa malim su šansama da ga dobiju dok istovremeno poslodavci vrlo teško dolaze do radnika u profilima koji su im potrebni, posebno ako je reč o visokostručnim kadrovima.

To nije specifičnost Srbije, jer se u istoj situaciji nalaze gotovo sve zemlje, ali je prednost bogatijih što sa većom lakoćom mogu da privuku potrebne struke i da ih plate dovoljno, dok su mogućnosti domaćih privrednika ograničene.

O tome je bilo reči i na poslednjem panelu Kopaonik biznis fioruma, kada je Zoran Drakulić, predsednik Poslovnog kluba Privrednik, rekao da u unutrašnjosti ne može da se nađe inženjer čak ni ako mu se obezbedi plata od 1.500 evra i da je moguće „nabaviti“ stručnjaka iz Indije za 500 evra mesečne zarade.

Inače, na našem tržištu poslednjih godina očigledan je nedostatak i srednje obrazovanih radnika, zanatlija, građevinara, vozača, kuvara, tesara, varioca…

Nedostaju i inženjeri elektrotehnike, građevinski, mašinski, softverski, tekstilni, tehnolozi, dok visokoobrazovani kadar ipak radije odlazi van zemlje. Istraživanja pokazuju da oko 80 odsto diplomaca veruje da bi se bolje iskazalo u inostranstvu nego u zemlji a dobra zarada nije jedini motiv koji navode.

Kažu da kod odluke „otići ili ostati“ veliku ulogu ima ne samo standard, nego i uređeni sistem, mogućnost karijernog napredovanja, sigurnost i poslovna klima.

Istina je da poslednjih godina u prostor nedostajućih zanimanja polako ulaze strani radnici. Nije da ih nije bilo i ranije, posebno u nekim granama, kod sezonskih poslova u poljoprivredi, ali nismo se još navikli da ih vidimo na velikim gradilištima gde sve češće rade Albanci, Azerbejdžanci, Indijci i Turci i stanovnici susednih država.

– Prošle godine je usvojena strategija o ekonomskim migracijama do 2027, gde je predviđeno da se poboljšaju uslovi za visokostručnu radnu snagu koja želi da imigrira u Srbiju. Bilo je i do sada radnika iz okolnih zemalja, ali u manjem broju. Takva potreba javlja se u svakoj državi koja se otvara prema svetu, i ako Srbija ima potrebe za radnom snagom koju ne može da nađe na svom tržištu, normalno je da se okrene imigraciji. Do sada to nije bilo masovno, a moglo bi da se podstakne međudržavnim aranžmanima – kaže za Danas profesor Vladimir Grčić.

Stručnjaci ukazuju i da odlazak u inostranstvo naših školovanih ljudi, što je sve češći proces, utiče na tu prazninu sa tržišta rada, ali precizni podaci o obimu emigracije iz Srbije ne postoje.

Profesor Ekonomskog fakulteta Mihail Arandarenko kaže da je to jako komplikovana priča i da se podaci koji se povremeno nalaze, dobijaju na razne načine.

Parametar, na primer, može da bude broj dozvola za boravak u nekoj zemlji duže od tri meseca, ali to nije relevantano, jer se oni i posle isteka dozvole mogu vratiti u zemlju.

– Trenutno, najveći rast beleži odlazak u zemlje Istočne Evrope, ali tamo ne idu inženjeri nego fabrički i građevinski radnici. Čak i u Nemačkoj, koja je zaista imala veliki priliv stranih radnika svih profila, nije preveliki broj onih koji su sa ovih prostora, a dobili su „plavu kartu“ koja kazuje da ste inženjer sa iskustvom i zaradom 50 odsto većom od proseka. U poslednjih pet godina, recimo sa 400 je dospeo na 600 godišnje, dok je ukupan rast emigranata iz Srbije bio trostruk. Dakle, broj emigranata iz stručnih krigova raste sporije od ukupnog broja, a to važi i za one koji odu vani na školovanje, bilo ih je 2015. oko 2.200 dok je četiri godine kasnije evidentirano 2.500, što je minimalan rast iako je konstantan – kaže Arandarenko.

Naglašava da naša migracija kvalitetnije može da se prati ako se koriste podaci zemalja u koje oni odlaze, a prema tim parametrima izgleda da naši ljudi više nego ranije „cirkulišu“, odlaze pa se vrate.

To ne znači da ne postoji neki odliv, ali je on neuhvatljiv i izgleda da je veći za srednjoškolce, zanate prvenstveno, nego za visokoobrazovane i da je više usmeren ka Istočnoj Evropi dok je kod razvijenijih zemalja u zastoju.

Osam godina za brod

– Ne treba previše dramatizovati to što naše tržište rada nije prilagođeno potrebama poslodavaca, to je slučaj u svim zemljama. Mi ne znamo koja će investicija da dođe u Srbiju za pet ili deset godina, koje će zanimanje postati popularno pa da ga obuhvatimo školskim sistemom. Vi možete da pravite projekcije, ali za obrazovanje je potrebno vreme, najmanje osam godina da se „brod okrene“ u nekom pravcu. To je odgovor na pitanje zašto u svim zemljama postoji strukturna nezaposlenost – kaže Mihail Arandarenko.

Na tržištu rada oseća se nedostatak kadrova

Prema istraživanju koje su nedavno obavili Srpska asocijacija menadžera i konsultantsko-revizorska kompanija PwC Srbija, 80 odsto ispitanika tvrdi da se na tržištu rada osećaju efekti odliva kvalitetnog kadra iz Srbije.

Najviše nedostaju zanimanja u domenu IT-ja, posebno data analitičara i sličnih, ali i prodavaca, komercijalista, vozača, magacionera, vozača viljuškara, kao i kadrova za različita zanimanja u poljoprivredi i građevinarstvu.

Takođe, pokazalo se da poslodavci najčešće do novih kadrova dolaze putem preporuka svojih zaposlenih i preko portala za zapošljavanje. Dosta su efikasni i oglasi na društvenim mrežama, dok najređe kompanije do kadrova dolaze kroz Nacionalnu službu za zapošljavanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari