Suspenzija CEFTA opasnost po srpski izvoz u EU 1Foto: BETA/Igor Majstorovic/DS

Da li je CEFTA suspendovana kako je juče rekla premijerka Srbije Ana Brnabić prilikom otvaranja zajedničkog graničnog prelaza između Srbije i Severne Makedonije u Tabanovcima ili čak mrtva kako su neki privrednici u regionu izjavljivali?

Naime, takse od 100 odsto koje je Kosovo uvelo na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine pre godinu dana suprotno sporazumu CEFTA kao i nemogućnost da se ovaj problem reši institucionalno kroz mehanizme ovog sporazuma dovela je do raznih predloga pa čak i za ukidanje CEFTA. Međutim, stručnjaci ističu da je CEFTA mnogo doprinela razvoju trgovine i konkurentnosti u regionu i da bi njeno ukidanje imalo velike posledice.

Emir Đikić, direktor sekretarijata CEFTA-e koji se nalazi u Briselu, objašnjava za Danas koje bi bile neke od posledica ukidanja ovog multilateralnog trgovinskog sporazuma koji je zamišljen kao predvorje za ulazak u Evropsku uniju.

„Da se danas CEFTA ukine imali bi u regionu ponovo pune carine. Drugo ukinuli bi dijagonalnu akumulaciju koja je predviđena sporazumom. To znači da bi vaš proizvod bio samo onaj koji je kompletno proizveden u vašoj zemlji ili je u vašoj zemlji ostvaren određeni nivo prerade i kao takav bi se mogao izvoziti u EU bez carina“, kaže Đikić. Sada kada je CEFTA na snazi, u EU se mogu bez carina izvoziti i proizvodi koji se delom prave u jednoj, a delom u drugoj zemlji članici, što bi bez CEFTA bilo nemoguće pa bi EU na te proizvode obračunavala carinu.

„Bez CEFTA bi se vratili na nivo s kraja devedesetih godina, gde bi se stvorile barijere u regionu i privrednici ne bi mogli da nabavljaju sirovine u regionu i da ih tretiraju kao svoje i izvoze proizvode od njih dalje bez carine u EU“, napominje Đikić dodajući da svi benefite stečene CEFTA-om smatraju datim, a niko ne uzima u obzir da bi se odumiranjem CEFTA neke stvari vratile na početak.

On ističe da CEFTA i dalje funkcioniše na tehničkom nivou i da su napravljeni pomaci u olakšavanju trgovine u regionu.

„Od 1. jula 2019. stupila je na snagu odluka po kojoj ukoliko uvozite sirovinu iz trećih zemalja i finalni proizvod prodajete u okviru CEFTA imate pravo na povraćaj carine na tu sirovinu. To još ne važi za izvoz u EU. Procenjuje se da će ovo uštedeti privredama zemalja CEFTA 100 do 120 miliona evra. Takođe, priprema se odluka o priznavanju sertifikata u oblasti voća i povrća koja bi trebalo tehnički da bude završena do decembra. Kada se ovo usvoji u svim članicama priznavali bi se sertifikati izdati u jednoj članici. Ova odluka će biti usaglašena sa regulativom koja će nastupiti u EU 2020. godine“, kaže Đikić za Danas.

On napominje i da bi trebalo da bilateralne sporazume koje su potpisali Srbija i Severna Makedonija trebalo da se primene na svih sedam zemalja CEFTA regiona, čim se reše politički problemi koji trenutno blokiraju realizaciju ovog sporazuma. Dalje, on napominje i da je tehnički usaglašen sporazum o slobodnoj trgovini uslugama koji bi trebalo da bude usvojen krajem ove ili početkom sledeće godine.

„To će voditi daljoj liberalizaciji i međusobnom priznavanju sertifikata recimo u izvođenju građevinskih radova i svih usluga za koje su potrebni sertifikati ili licence. Takođe imamo elektronsku razmenu podataka i olakšavanje trgovine između članica, kao što je „one stop shop“ koji je prekjuče otvoren na Tabanovcima granici između Srbije i Severne Makedonije. To bi trebalo u narednom periodu da se propiše da važi za celu CEFTA. To bi pružilo velike koristi za proizvođače u narednih par godina“, zaključuje on uz napomenu da postoje procene da bi puno sprovođenje protokola pet donelo smanjenje troškova i smanjenje čekanja na granicama od 20 do 40 odsto, što bi preduzeća učinilo dosta konkurentnijim na regionalnom tržištu.

Nekadašnji ministar trgovine Slobodan Milosavljević, koji je i sam bio kandidat za direktora sekretarijata CEFTA-e, smatra da je CEFTA „nešto najbolje što se desilo našoj privredi nakon 2000. godine. Pratio sam izbliza kako je rastao naš izvoz i konkurentnost naših preduzeća zahvaljujući CEFTA-i. Bez ovog sporazuma imali bismo dramatično slabiji i izvoz i proizvodnju“, ističe Milosavljević.

On kaže da su kosovske takse na robu iz Srbije i BiH tek mali deo CEFTA-e i da treba učiniti sve da sporazum opstane.

„Treba znati da mi finalne proizvode koji su višeg nivoa prerade i koji donose profit primarno izvozimo u CEFTA zemlje. U ostale velike trgovinske partnere kao što su Nemačka ili Italija izvozimo ili sirovine i poluproizvode ili proizvode sa visokim udelom uvoznih komponenti, kao što je Fijat“, ocenjuje Milosavljević.

Radi se na efikasnijem rešavanju sporova

Emir Đikić kaže za Danas da se trenutno radi na unapređenju rešavanja sporova unutar CEFTA i da su na stolu dve opcije.

„Jedna opcija je osnaživanje procedura i mehanizama u sadašnjem okviru i ne zahteva menjanje sporazuma. Druga opcija bi bilo uspostavljanje panela koji bi funkcionisao po ugledu na Svetsku trgovinsku organizaciju. Ipak, treba razumeti da se trgovinski problemi ne rešavaju tako brzo. Imamo čuveni trgovinski spor o trgovini i distribuciji banana između EU i Latinske Amerike koji je trajao od 1979. godine do početka 2000-ih. Mi smo pripremili tekst protokola sedam i dostavili stranama da započnu pregovore. To bi ako bi se usvojilo trebalo da dovede i do smanjenja barijera u trgovini“, objašnjava on dodajući da treba praviti razliku između CEFTA-e i CEFTA sekretarijata. Sekretarijat je samo tehničko telo za podršku CEFTA-i, a glavni organ je zajednički odbor koji funkcioniše na principu konsenzusa i zadužen je za sprovođenje sporazuma.

Đikić napominje i da je do sada 95 odsto barijera rešavano na bilateralnom nivou. On kaže da je bio samo jedan slučaj da je spor iznet pred Zajednički komitet kada je 2015. godine Albanija usvojila zakon koji je onemogućavao izvoz lekova iz CEFTA-e i koji je zatim sama povukla.

„Strane u CEFTA rešavaju sporove, a ne sekretarijat. Jedino za šta mi imamo ovlašćenja jeste da upućujemo strane na to da poštuju sporazum koji su potpisali.

Ono što treba pokušati je bilateralno rešavanje nesporazuma. Zatim se ide na zajednički komitet, a ukoliko to ne uspe, dalje se ide na arbitražu. To uzima vremena. Vremenski rokovi su propisani, a strane su same odgovorne za to do kog stepena će ići u proceduri. Što se tiče carina od 100 odsto koje je Kosovo uvelo na robu iz Srbije i BiH, neke procedure su započete, neki bilateralni sastanci su održani, ali dalje se u rešavanju sporova nije otišlo u ovom trenutku“, kaže Đikić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari