Pet kilometara aparthejda 1Foto: BETA-AP-Photo-Mahmoud

Dva automobilska puta na izlasku iz Jerusalima prema Zapadnoj obali, jedan namenjen Palestincima, drugi Jevrejima, razdvojeni betonskom ogradom od osam metara oivičenom čeličnim šiljcima – zvanično opisani kao „olakšica kretanju stanovništva“ – zapravo su „novi monstruozni proizvod sistema aparthejda“, ogorčeno ocenjuje Gideon Levi, kolumnista telavivskog Haareca.

Po rečima Netanijahuovog ministra javne sigurnosti i informacija Gilada Menašea Erdana, vlada – međutim – predstavlja da je upravo otvoreni drum „primer kako možemo da gradimo zajednički život Izraelaca i Palestinaca i da se istovremeno nosimo sa bezbednosnim izazovima“. I ostali izraelski zvaničnici ponavljaju da je „posle višegodišnjeg odlaganja sada reč o uspostavljanju saobraćajne funkcionalnosti za potrebe obeju strana, a ne o segregaciji“. Tako odgovaraju na mnoge optužbe da obnavljaju recept Bantustana iz davnog vremena segregacije u Južnoj Africi.

Palestinsko viđenje kratkog dvojnog puta 4370 od pet kilometara je sasvim drugačije: situacija na Zapadnoj obali je sve sličnija eri aparthejda, pa najnoviji korak potvrđuje dugoročnu strategiju – kako kaže Hanan Ašravi iz Izvršnog komiteta PLO – „rasističkog kolonijalnog režima u nametanju Velikog Izraela u čitavoj istorijskoj Palestini“. Žestokoj reakciji gospođe Ašravi, u izjavi sajtu Tajms of Izrael Ahmad Madždalani, takođe visoki funkcioner PLO, dodaje svoje uverenje da „svaki Izraelac, koji veruje u demokratiju, treba da oseća sramotu zbog ovog puta.“ Palestinci smatraju da je najnovije izraelsko „jačanje suvereniteta“ ogradama i zidovima dalja brana trajnom rešenju putem dve države, jedinom mirovnom obrascu u koji se još polažu nade. „Izrael želi transportno ograničenje umesto teritorijalnog“, objašnjava Fuad Halak, „kako bi infrastrukturnim programom dalje izolovao Jerusalim od ostatka palestinskih teritorija.“

Prema međunarodnim zakonima – podsećaju revnosni poznavaoci bliskoistočnog lavirinta – jevrejska naselja na Zapadnoj obali se smatraju nelegalnim, pošto su rezolucijama Saveta bezbednosti UN ova teritorija, kao i Gaza i Istočni Jerusalim, proglašeni okupiranim delom Palestine, što Izrael poriče.

Skoro dve decenije izraelska nevladina organizacija Prekid ćutanja organizuje posete (godišnje pet hiljada učesnika) Zapadnoj obali kao javni čas „upoznavanja teške situacije i kompleksnih odnosa Palestinaca i jevrejskih setlera“.

Izraelske zamisli i ponašanje još od munjevitog zaposedanja Zapadne obale pre pedeset dve godine, vojničkom pobedom nad Jordanom u junu (kad su katastrofalno poraženi i Egipat i Sirija), kolumnista Haareca Gideon Levi uz otvaranje „apatarthajd druma“, pažljivo spaja sa nelakiranim i neulepšanim saznanjima koja steknu i ponesu učesnici sedmočasovne ture:

„Konačni dometi okupacije su određeni odmah posle junskog rata 1967. Sve izraelske vlade od tada su, bez izuzetka, radile na tome da ih ostvare. Cilj je bio da se spreči stvaranje bilo kakvog palestinskog entiteta između reke Jordana i Sredozemnog mora, „seckanjem“ Zapadne obale u „izrezbarenu“ teritoriju. Jedino su se metodi smenjivali. I nisu delovali samo desničarski ziloti. Na putu da se dovede milion jevrejskih naseljenika, sve je bilo dozvoljeno. Kako je taj cilj sve bliži, u fokusu je razvijanje infrastrukture, kako bi se postiglo da setleri žive u relativnoj bezbednosti, da ne viđaju Palestince i da ne čuju da postoje, da život Jevrejima na Zapadnoj obali bude jeftin i da brzo stižu na posao u Izrael. To je tajna koja omogućava da 650.000 Izraelaca krši međunarodne zakone i pravne norme, da žive na okupiranim područjima i da se dobro osećaju.

Svi palestinski gradovi na Zapadnoj obali, sa izuzetkom DŽenina, opkoljeni su jevrejskim naseljima, pažljivo raspoređenim i idejom da budu vodilja u povlačenju graničnih linija izraelskog suvereniteta. Aneksija Istočnog Jerusalima je obavljena odmah posle šestodnevnog rata, a kad je istočni deo grada počeo da se pominje kao prestonica Palestine, nova jevrejska naselja su podizana kako bi se presecale palestinske fizičke veze sa Zapadnom obalom.

Kad je 1977. Likud došao na vlast, počinje poseban polet u brisanju Zelene linije, ofanzivom preuzimanja zemljišta na razne načine, zaposedanjem napuštenih jordanskih kasarni, eksproprijacijom „za javne i vojne potrebe“ i sudskim odlukama da jevrejska naselja služe potrebama bezbednosti, bez obzira na čijem posedu se smeštaju. Korišćena je i odredba davnog Osmanskog zakona da neobrađeno zemljište može da bude konfiskovano,

Posle izraelsko-palestinskog sporazuma u Oslu 1993. oko osamdeset procenata okupirane teritorije ostalo je pod kontrolom armije jevrejske države.“

Inače, „put uzdužnog aparthejda 4370“ (postoji i više drugih odvojenih saobraćajnica, međusobno udaljenih) dugačak pet kilometara je izgrađen pre više od decenije, ali zbog spora vojske i policije ko će biti na kontrolnim punktovima – tek je sad otvoren.

Izrael se početkom veka sa 708 kilometara zaštitnog zida odvojio od čitave Zapadne obale, koju istovremeno jevrejski setleri sistematsku „osvajaju“.

Na svojoj strani ograde, prošle godine je Kneset doneo zakon koji utvrđuje da država pripada jevrejskom narodu, dok su ostali građani „drugog reda“. Tada je pijanista i dirigent svetskog glasa Daniel Barenboim sunarodnicima uputio prekornu poruku: „Posle sedam decenija postojanja vlada u Jeruslimu je odlučila da princip ravnopravnosti i univerzalnih vrednosti zameni nacionalizmom i rasizmom. To me ispunjava tugom. Ne mislim da je jevrejski narod preživeo dvadeset vekova, uglavnom proganjan, da bi postao ugnjetač drugih.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari