Mnogi bi rekli kad se ne bi opekli 1

Nastavljamo u prošlonedeljnom fazonu. Kad je naslov bio „Mnogi bi hteli, kad bi smeli“. Pisali smo o ekonomskoj strani tužne medijske scene.

Gde nekoliko izdajničkih novina mnogi kiosci i prodavnice kamufliraju drugim novinama, ili ih uopšte ne prodaju, mnogi građani krišom kupuju pa odmah u torbu ili ranac, a mnoge kompanije raniji stalni korisnici reklamnog i oglasnog prostora, pobegli u „pravoverne“ novine. Izbegavaju pozive direktora i glavnih urednika. Ili skrušeno u četiri oka priznaju da ne smeju.

Danas pričamo o sličnoj pojavi. Kako privrednici, posebno pretežni i isključivi izvoznici reaguju na sve jači dinar. Koji je za dve-tri godine sa 124, pao na ispod 118 dinara. Čitavih pet posto. U kafanama i užim kolegijuma(gde sede pouzdani i poverljivi „svi direktorovi ljudi“) drvlje i kamenje. Oni(gore) nemaju pojma. Nikad stvarno nisu videli fabriku. Osim kad se slikaju sa lopatama. Za kamene temeljce. Sa stranim investitorima. Koje su doveli. I dali miraz. U parama (subvencije), tajnim ugovorima, leks specijalisima i „brzim“ dozvolama. Umesto da kurs bude najmanje 130, on pao ispod 118. Dok su nam prihodi manji za pet posto, minimalac, struja gorivo i većina drugih troškova „otišla“ najmanje 15 posto. Porezi i takse povećani još pre pet-šest godina. Ko je ovde lud. Ili se pravi. Kako će biti veći rast. Moramo da izvozimo, iako jedva opstajemo. Gde inače da prodamo. Bolje da se okreće. Nego da stoji. Valjda će se oni(gore) nekada dozvati pameti. Nema „leba“ dok premijer, ministar privrede i drugi „ekonomski“ ministri ne budu iz te iste privrede. Koja sve hrani. Zaposlene, penzionere, državu. Ko nije osetio i preživeo „datume“, taj nije za vladu i ekonomska ministarstva. Samo uspešni privrednici, koji su, između mnogih Scila i Haridbi, uspevali da petnaestog skupe pare za PDV, od dvadesetog do kraja meseca za bruto zarade, održe likvidnost i pozitivno posluju, su zreli za premijere i ministre.

Što sve ovo javno ne kažu. U novinama, na skupovima u Privrednoj komori, našem Davosu na Kopaoniku. Što ne napišu zahteve i peticiju premijerki i ministrima. Ili, ili. Ili ćete poslušati nas od kojih živite, ili svuda dovedite svoje stranačke stručnjake. Kao u javnim preduzećima i ustanovama. Diplomirane i master botove i menadžere. Koji su brzopotezno postali „akademci“. Ako potraje, možda uskoro i akademici. Kako možemo da (po)rastemo kad su nam prihodi(kurs) pali za pet a rashodi povećani za 15 posto. Što privreda i industrija propadaju, a trgovinski centri sa uvoznom robom samo niču. Koga, bre vi…Sve tako zbore, kad se ne čuje. Sa svakim pivom ili viskijem bes kulminira. Više se ne biraju reči.

Čim se ode na zvanični skup, pred kamere i u novine, drugi ljudi. Više ne liče na sebe. Iz kafane i sa kolegijuma. Udese se, nasmeše, i sve biranim rečima. Manje je bitno koliki je, važno je da je stabilan. Kao što se u narodu kaže. Mali, ali tehničar. Da te Bog sačuva. Svi koji čitaju i gledaju se krste. Jesu li skrenuli. Šta će reći ženi i deci kad se vrate kući. Kako će pred oči kolegama sa posla i iz kafane. Poslaće ih u tri PM…Najbolje je da poštenu kažu. Mi bi rekli, kad se ne bi opekli. Ovo je vreme sveopšte „vertikale“. Gde ćemo ako nas smene. Navikli smo i navukli se na fotelje i fikuse. Još da nam za odmazdu pošalju poresku ili finansijsku. Sada kad važi načelo „svi su krivi dok ne dokažu suprotno“. Izdajnici iz tuđih i mangupi iz sopstvenih redova to nikada ne mogu dokazati. Ne vrede im advokati. DŽaba troše pare. Kad su tužioci i sudije naši.

Ipak, ako sadašnji „ničim izazvani“ prejaki dinar guši rast privrede, izvoza i BDP-a(bruto domaćeg proizvoda), on ima i svojih prednosti. Rate kredita su manje, plate u evrima veće. Za poslednje dve godine su na kursu porasle 25 evra. Ako vrate kurs evra na 110 dinara, sadašnje prosečne plate od 55 hiljada, će dostići famoznih 500 evra. Da se makar jedno obećanje ispuni. O rast BDP-a neka misle sledeći.

P. S. Da smo u pravu pokazuje reakcija kabineta premijerke u „Danas“- u od 26 jula, kao odgovor na kolumnu „Reč tajkuna“neimenovanog autora – tajkuna od 8 jula. ove godine. Naslov je bio „Bitne su nam konstruktivne ideje“, u kome je vlada govorila o svojim uspesima u digitalizaciji i pozvala sve koji imaju neku ideju da se jave u Nemanjinu 11. Malo morgen. Da bi vlada opravdala ovaj naslov trebala je reći samo četiri stvari: kad će smanjiti poreze i doprinose na zarade, kako će pomoći izvozu i pretežnim izvoznicima, kad će Parlamentu predložiti zakon o ispitivanju i vraćanju imovine partijskih i državnih funkcionera i kada će, makar na čelo ekonomskih ministarstava(ako ne može na mesto premijera) doći neki uspešan tajkun. Da mu se najpre izvinu i lepo zamole. Ovako su samo nastavili po svom oprobanom maniru. Spolja gladac a unutra jadac. Zlatnim kašikama u prazan tanjir.

 Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari