Ski, ili baj-pas, za privredu (2) 1

Posle hronike o izborima u Sevojnu, vraćamo se sa političkog na ekonomski kolosek, odnosno u našu „obrnutu ekonomiju“, koja nas vraća na nedavno održani Biznis forum na Kopaoniku.

Umesto tri, trajao je četiri dana, srazmerno broju tema i problema. Ekonomskih i sportsko-ugostiteljskih. Svega po malo. U pauzama, i posle foruma, jedni na ski stazu, drugi u kafiće. Svi su došli. Osim najvažnijeg gosta. Koji je još jednom pokazao zavidnu intuiciju. Predskazalo mu se da će ministar finansija reći ono što naša kolumna godinama govori. Fiskalnu konsolidaciju je profesor ministar počeo i realizovao od Leta Petnaestog, pred opasnošću od bankrota javnih finansija, zbog fiskalnog deficita od 6,5 milijardi evra, nastalog u periodu od 2012. do 2014. godine, i vrtoglavo naraslog duga do nivoa od 77 odsto BDP-a. Pa bi se možda najvažniji gost osećao „prozvanim“. Još jednu „jeres“ izrekao je ministar finansija, pridruživši se predsedniku Fiskalnog saveta, koji je počeo „previše da priča“. Ozbiljno mu preti „crveni karton“, posle niza žutih. Naime, više puta obećana prosečna plata od 500 evra, neodoljivo liči na onu kulu u Beogradu na vodi. Iako je obema istekao „obećani“ rok, plate stigle tek do 400 evra, a kulu još niko nije primetio. Zato je predsednik postao skromniji u obećanjima i najavio je (novi) rast penzija i plata u javnom sektoru od septembra.

Umesto hvalospeva, dva profesora skeptična. Ministar javno izjavi da neće dati saglasnost za veći rast plata i penzija od privrednog rasta. To automatski znači, da nikakvog rasta neće i ne može biti. Pošto su penzije već porasle pet, a plate u javnom sektoru u proseku šest odsto, tako da su već prešle „crvenu liniju“, imajući u vidu da je procenjeni rast BDP-a za ovu godinu 3,5 odsto (mnogo više nego u prethodnim godinama, mnogo manje u odnosu na potrebe i okolne draževe). Treba li još jednom podsetiti da je u periodu od 2012. do 2017. godina, bruto domaći proizvod Srbije zbirno porastao za šest, a u zemljama u okruženju od 10 do 20 odsto. U svojoj besedi u Davosu, predsednik Fiskalnog saveta otišao je i korak dalje. I dobi još jedan žuti karton. Izjavio je da najmanje do 2019. godine ne sme biti rasta plata u javnom sektoru i penzija. Inače opet sledi fiskalni deficit i porast javnog duga. Drugi žuti karton predsednik Fiskalnog saveta dobi zbog sumnji u astronomske stape rasta zaposlenosti, ostvarene u periodu od 2012. do 2017. godine. Kako u istom vremenskom periodu, zaposlenost raste senzacionalnih 20 odsto, a BDP preskromnih šest odsto. Ako je tako, crno nam se piše. Produktivnost je pala za 13 odsto. Pošto srećom nije, profesor (i mnogi drugi, pa i naša kolumna u više ranijih tekstova), ustvrdi da podaci o kretanju zaposlenosti, nisu tačni. Da bi, potom, Zavod za statistiku, koji sve sabira i zvanično objavljuje, odbrusio da predsednik Fiskalnog saveta „nije kompententan“. Samo toliko. O očitom „ratu cifara“ ni reči. Kad smo već kod Fiskalnog saveta da pomenemo i prvi žuti karton. Kad je predsednik tog tela tvrdio da je ukupan dug prestonice više nego duplo manji od podataka koje je izneo gradonačelnik, i da je on koristio neku svoju kreativnu predizbornu statistiku. Gradonačelnik je u dlaku isto „odbrusio“: predsednik nije kompetentan! Predsednik Fiskalnog saveta se, dakle, mora pričuvati. Ozbiljno mu preti crveni karton. Ministar finansija, takođe, mora biti oprezan.

Jedino je premijerki sve bilo „potaman“. Sve raste, i tek će da raste. Na talasu digitalizacije. Crne stvari nisu za belu planinu. Pa zahteve i primedbe privrednika nije „čula“. Ali, jesu mnogi učesnici tog skupa – ekonomisti i privrednici. Smanjivanje nameta (poreza i doprinosa na zarade) i kamata, realni(ji) kurs dinara, stimulisanje investicija (javnih i privatnih), bez kojih nema bržeg privrednog rasta, rešavanje sudbine preostalih preduzeća u restrukturiranju i lokalnih i republičkih javnih preduzeća, zakon o poreklu imovine političara i državnih funkcionera kao najboljem modelu borbe protiv korupcije i IMT-a (ima li mene tu), ravnomernom regionalnom razvoju, smanjivanju narasle partokratije i sindroma „nije važno koji si, nego čiji si“… O svemu se ovom govorilo, ali odgovori nisu stigli. Tek će, nakon svestranih konsultacija.

Tako je četvorodnevni, jubilarni (25. po redu) Biznis forum završen. Pre samo sedam godina, bilo je 450, ovog puta 1.200 učesnika (kad bi ovim tempom rastao i BDP). Ipak, uprkos tolikom brouju učesnika, dgovor na glavno pitanje: Kako fiskalnu konsolidaciju i stabilnost pretvoriti u održivi rast i razvoj, nije dat. Ali su date tačne dijagnoze. Od onih zastrašujućih budžetskih deficita, došlo se do suficita i smanjivanja javnog duga. Da se to desilo zbog rasta PDV-a i akciza, i smanjvanja plata i penzija, pokazuju male i nedovoljne stope rasta privrede (BDP-a) i investicija. Ukoliko BDP ne počne da raste nekoliko uzastopnih godina po stopi od četiri do pet odsto i ukoliko investicije (privatne i javne) ne dostignu četvrtinu BDP-a, džaba smo krečili! Moraće sve ispočetka. Privreda i struka su lopticu „šutnuli“ u dvorište premijerke i vlade. Dosta je bilo skijanja. Dijagnoze su date, sada čekamo recepte.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari