Opsada kuće Ratka Mladića traje duže od opsade Sarajeva. Scenario je obično uvek isti – specijalne antiterorističke jedinice za pretres trokrilnih ormana, korpi za veš i ležećih zamrzivača, te ostali koji tog jutra nemaju pametnija posla, organizovano upadaju u inkriminisani objekat s prvim petlovima, a iz njega organizovano izlaze oko dva popodne kada je vreme ručku, sa svim mogućim dokazima o već dokazanom postojanju familije Mladić.

 Jedino nikad ne izađu s Ratkom Mladićem, jer on ima neobičan običaj da se ne skriva tamo gde ga traže, nego se krije tamo gde ga ne traže. Kako je pametan.

Ovog puta cilj kobne akcije „Deseti put s Mladićima na jutrenje“ bilo je „presecanje finansijskih tokova i podrške haškom optuženiku“. Prosta logika, naime, ukazuje da svaki čovek pare, šoljicu zejtina ili teglu turšije prvo zajmi od komšiluka. Finansijski i zejtin tokovi podrške haškim beguncima tako su definitivno presečeni jer je od komšiluka u utorak zaplenjena sva ušteđevina koju su „štekovali“ na mestima za koja su mislili da su neverovatno kreativna i ne otkriva – prljave čarape, otvor od odžaka za čunak, tri toma Čerčilovih memoara i saksija za muškatle sa duplim dnom. Zaplenili bi i blagajnu kućnog saveta, ali blagajnik nije bio tu. On je u bekstvu.

Prošli put, kad su Mladića tražili na istom mestu gde ga ni pretprošli put nisu našli to se desilo posle posete Serža Bramerca Rasimu Ljajiću, kada se haški tužilac raspitivao o zločestoj RTS seriji „Moj rođak sa sela“, koja se moguće zove i „Moj rođak sa sela koje gori a baba se češlja“. Ovdašnjem Akcionom timu za buđenje porodice Ratka Mladića, koji u akciju nikad ne idu jedino o Božiću, jer bi ih tad verovatno terali da budu položajnici, što nije zgodno zbog međunarodne javnosti koja nema razumevanja za pravoslavne običaje, tada se učinilo da Bramerc nešto zna. Što oni kao i obično ne znaju. I onda su specijalni šifranti došli do zaključka da je u pitanju igra rečima: „Sa sela?! A da nije rođak sa Ceraka?“

Već za petnaest minuta policija je blokirala kuću Ratkovog bliskog rođaka sa sela, Darka sa Ceraka, koji mu po genealogiji dođe sin. Akcija policije izazvala je oštru reakciju javnosti – ispred kuće, u kući, u kujni, na terasi, u dnevnoj sobi i pod kišobranom okupio se veći broj lica po imenu Dragan Todorović, radikal. Jedan od tih Dragana Todorovića iz minuta u minut je obaveštavao javnost gde sve traže Ratka: „Listaju svaku knjigu, stranicu po stranicu“- rekao je zadihano u centralnom dnevniku nacionalne TV. U ‘Braći Karamozovima’ pre deset minuta su našli 100 evra“ – rekao je u drugom TV dnevniku. „U zamrzivaču su upravo našli dve kile krmenadli, deset kila smrznutih višanja i mene, polusmrznutog“ – izjavio je s hladnoćom u glasu u trećem dnevniku, Dragan Todorović, specijalni izveštač svih televizija iz stana rođaka Ratka Mladića, sa sela. Ovaj put ulogu Dragana Todorovića preuzeo je Svetozar Vujačić, advokat dr Dragan Dabića, koji se pojavio sa zakašnjenjem od nekoliko sati, jer on, utisak je, ponekad ne može da nađe ni svoju kuću, a kamoli kuću Ratka Mladića. Sreća je, pak, što ponekad ne može ni da govori.

Nešto ranije, prošle godine, valjda, munjevitom akcijom žandara u pogonima fabrike za proizvodnju PVC fasadnih prozora i vrata u Valjevu, nepobitno je utvrđeno je Ratko Mladić sazdan od, svi smo svedoci, ogromne količine plastične ambalaže razbacane svuda oko nas. „Kako naviknuti ljude da ne ostavljaju smeće nakon svog boravka u prirodi?“, pitao bi svaki savestan ekolog, ali je srž problema drugačija: Kako naviknuti ljude da svuda oko nas ne ostavljaju Ratka Mladića? PVC Ratko Mladić i dalje hodi slobodnim srpskim planinama, ko što je hodio i dr Dragan Dabić, koji je najpre bio „Radovane, siđi sa planine“, a potom „Radovane, siđi sa tribine o kvantnoj energiji“. Otkrićemo jednog lepog dana da se taj Ratko krio u bočici negazirane vode, flaširali su ga u serijama od 10.000 boca, niko nije primetio da se unutar PVC flaše krije najtraženiji haški begunac, zato što je ekološka svest u našem narodu na visokom nivou, a sve ostale vrste svesti su na nešto nižem. Bavimo se ambalažom, a ne ulazimo unutra.

Osim kad Akcioni tim urani tako ponekad, uđe unutra, verujući da se ratni zločini, sem što ne zastarevaju, po komandnoj odgovornosti prenose s kolena na koleno, sa sprata na sprat, s komšije na komšiju…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari