Neverovatno je da Željku Mitroviću nikada nije palo na pamet da napravi rijaliti šou pod imenom „Na mufte“. Dovoljno je samo postaviti muftiju Zukorlića u prostoriju pod video-nadzorom i pustiti ga da se ponaša uobičajeno – a muftijin svakodnevni život satkan je od niza veoma razgaljujućih situacija koje proizvodi lično i po tajnom receptu.


– Dragi gledaoci, nalazimo se ni na „Farmi“, ni na „Dvoru“, već u veoma originalnom TV formatu – Mešihatu. Pored nas je muftija Zukorlić, čovek koji se bavi retkim i gotovo izumrlim zanatom među verskim poglavarima – on sa svojih deset prstiju proizvodi originalne, ručno rađene s(k)andale. Od tog teškog posla izdržava sedmoro dece i čak dve žene. Zato ga svi poštovaoci udobne obuće koja žulja znaju po nadimku „Mali od s(k)andala“ – rekao bi voditelj Ognjen Amidža, predstavljajući jedinog kandidata sa osvajanje 100.000 evra u novom rijaliti programu „Na mufte“.

– Šta razlikuje vas i Jelenu Karleušu, vlasnicu unikatnih s(k)andala – pitaće Amidža glavnog kandidata.

– Ja znam da je Jelena, jelte, svoju pevačku karijeru napravila na mufte, preko tih silnih s(k)andala iz osobnog trokrilnog ormana, ali, vjerujte, njene šanse da postane muftija su minimalne – odgovoriće muftija direktno u mikrofon.

– Znači, vi mislite da Jelena Karleuša i pored svih nadljudskih napora da večno ostane na naslovnim stranama nema nikakve šanse da postane muftija – pitaće Amidža.

– Vidite, kod nas s(k)andaldžija postoje neke procedure. Ne može baš sve na mufte – staviće muftija tačku na razgovor o veoma pipavoj temi našeg multikulturalnog društva: „Da li se pored ovakvih estradnih zvezda i verskih vođa može desiti da Jelena Karleuša jednog dana postane muftija Islamske zajednice u Srbiji ili eventualno mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski“.

To zato, jerbo bi ne manje zanimljiv rijaliti dobili kada bi prepodobnog Amfilohija postavili u istu „realnu situaciju“. Da su preci vladike Amfilohija pre vjek i vjekov primili islam, on bi danas bio muftija Zukorlić. Isto tako, da su preci muftije Zukorlića pre vjek i vjekov primili hrišćanstvo, on bi danas bio vladika Amfilohije. I ne bi se primetila neka značajna razlika u koreografiji. Obojica su se prilagodili uslovima savremenog života – primetivši da građanstvo religiju poštuje najviše kad od nje može ispasti neki impresivni belaj međunarodnih razmera. Iz istog razloga građanstvo duboko poštuje i rijaliti-šou programe. Te obojica koriste svaku ukazanu priliku da promovišu amfilohijsko-muamersku maksimu: „Ko tebe Milošem Bojanićem, ti njega Ekremom Jevrićem“.

U svom krstaškom (ups!) pohodu da Jelenu Karleušu, „Farmu“ i „Dvor“ istisne sa naslovnih strana, muftija Zukorlić se setio Svetog Save. Do sada mu nije bilo sumnjivo što neko od sedmoro čeljadi svakog 27. januara po povratku iz škole deluje nekako asimilovano. Valjda zato što ih pored silnih ovozemaljskih poslova nikada nije stigao priupitati: „Deco, šta ste danas radili u školi?“

Tek ove godine je shvatio ozbiljnost situacije. Pa je umesto svoje, pozvao svu tuđu decu svoje vere da 27. januara pobegnu sa časova jerbo bi im mala doza svetosavlja mogla naškoditi. I tako je muftija, dok svi ostali roditelji više brinu kako da iz škola isteraju dilere (akcija „Stop drogi u školama“) i bande pomahnitalih maloletnika (akcija „Škole bez nasilja“), dokučio da najveća pošast koja hara ovdašnjim školstvom nije ni heroin, ni marihuana, ni agresivni bilmezi, već jedan opako zajeban tip po imenu Sveti Sava.

Akcija „Stop Svetom Savi u školama“ i „Škole bez Svetog Save“, naravno, odmah je naišla na „plodno tle“ među onima koji nemaju nikakva pametnija posla.

– Nemoj da te slučajno vidim na velikom odmoru sa onim Svetim Savom iz osmog tri, najebo si, pazi šta ti kažem. Loše utiče na tebe – očekuje se da će otprilike tako izgledati ispraćaj malih Sandžaklija u školu posle ovih „muftijanskih“ pouka.

– Tata, nudio mi jedan čika drogu danas – reći će mališan po povratku sa nastave, a tata, verni muftijin sledbenik, usplahireno će uzvratiti: „Je l’ Sveti Sava? Nije. Uh, dobro je. Ajd sad idi igraj se“.

Nije isključeno, doduše, da iz štaba prepodobnog Amfilohija ovih dana usledi kontraudar – samo ako se doseti da bi kao odgovor na „bojkot Svetog Save“ bilo zgodno izbaciti, recimo, iz srpskog jezika sve turcizme. Vladika Amfilohije, naime, osvedočeni je branitelj prvog srpskog prosvetitelja – on je još pre 20 godina zdušno podržao prekid predstave „Sveti Sava“ zato što mu se unapred nije svideo tekst. Iako komad nije ni video. Slično kao što ni muftija nije video nijednu svetosavsku priredbu. Zato se, draga deco, nemojte čuditi ako se danas usred recitacije na školskoj bini pojavi jedan čika i počne da vitla jataganom. To nije glavni glumac. Al’ voleo bi da bude.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari