Iskreni buntovnik 1

Baveći se svojim fejsbuk profilom u četvrtak saznao sam tužnu vest da je iznenada preminuo Pit Šeli, frontmen legendarne mančesterske pank grupe Buzzcocks.

Ubrzo nakon toga, društvene mreže su bile zatrpane porukama pankera sa raznih strana sveta koji su izražavali setu zbog Šelijeve smrti, mnogi od njih postujući svoje omiljene pesme Buzzcocks-a. Poštovanje koje pankeri iskazuju prema Šeliju nije ništa neobično i neočekivano s obzirom da su Buzzcocks predvodnici prvog pank talasa u Britaniji. Samo se londonski trio The Damned, Sex Pistols i The Vibrators mogu pohvaliti da su objavili ploču pre prvog pank benda sa severa Engleske a koji je od samog starta predvodio Šeli. Nakon što je originalni pevač Buzzcocks Hauard Devoto napustio grupu nakon izdavanja prvog singla, Pit Šeli je pored uloge gitariste i kompozitora preuzeo i dužnosti vokala te sve do smrti bio alfa i omega sjajnog mančesterskog sastava.

Dok sam bio mlađani panker potpuno neopravdano sam Buzzcocks smatrao „manje važnim“ od Sex Pistols. Postojala je zabluda, ne samo kod mene, kako eto Buzzcocks ne znaju šta je pravi bunt pa snimaju ljubavne pesme a Pistolsi se „bore protiv sistema“. Nešto slično je, ako se ne varam, pričao i DŽoni Roten. Međutim to je bio privid, između ostalog i zbog toga što je Šeli ostao panker do svog poslednjeg daha a Roten je to prestao da bude još dok su Pistolsi postojali kao grupa. Takođe, Šeli kao neko ko potiče iz radničke porodice smatra sasvim normalnim i ispravnim da sa svojim bendom nastupa na koncertu „Rok protiv rasizma“ u Mančesteru bez straha manifestujući levičarsku orijentaciju, ne plašeći se šta će na to da kaže krajnja desnica koja je pokušavala da se infiltrira u pank pokret. Za koju godinu sam uvideo svoju besmislenu zabludu shvativši da su ljubavne pesme Buzzcocks ne samo najbolje i najkvalitetnije kada je reč o toj oblasti već i da su „čisti“ pank. Pank su zato što su brutalno iskrene, poštene, pravdoljubive i kao mač seku nekorektno ponašanje u vezama i takozvane „igre moći“. Sve je to zasluga Šelija koji je kao kompozitor pokazao da se i na personalnim pitanjima veoma dobro može iskazati pankerski stav a socijalna progresivnost je demonstrirana konkretnim delima kao što je već naglašeno u ovom tekstu.

Imao sam tu čast da dva puta gledam Buzzcocks i Šelija. Oba puta u Beogradu i Domu omladine. Prvi put je to bio njihov koncert. Velika sala Doma omladine je bila prepuna a tu količinu energije, bunta, prkosa, iskrenosti sam doživeo na svega nekoliko pank koncerata. Drugi put sam Buzzcocks gledao na jednom festivalu čije sam ime zaboravio, znam da je bila 2012. godina, a na kome je napravljena velika nepravda prema mančesterskim legendama jer su posle njih kao „zvezde večeri“ nastupili članovi grupe Hladno pivo koji sa pankom imaju veze koliko i ja sam matematikom.

Na kraju, treba naglasiti da je istina da nas je Šeli prerano napustio ali raduje činjenica da će njegovo ime živeti koliko i pank, što znači večno!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari