Štrajk glađu 1

Prošle sedmice javnost je šokirala vest da će zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić i još neki predstavnici vlasti štrajkovati glađu u znak protesta što pripadnici opozicije razmišljaju o tom istom činu.

Javnost je ova vest zaprepastila jer se dosad nigde u svetu nije desilo da štrajkom glađu prete predstavnici vlasti.

Potpuno nelogično, apsurdno i bizarno. Još je nelogičnije, apsurdnije i bizarnije to što je kao razlog štrajka glađu navedeno da će to biti čin protesta jer opozicija namerava da štrajkuje glađu i time vrši pritisak na vlast.

Da komedija bude još veća nedugo posle donošenja odluke o započinjanja štrajka glađu isti oni koji su to učinili na nagovor predsednika Srbije Aleksandra Vučića odlučili su da je „odgode“ do hipotetičke situacije u kojoj bi opozicioni lideri štrajkovali glađu.

Ako predstavnici vlasti smatraju da je štrajk glađu nedopustiv pritisak na državu zbog čega su se onda oni odlučili na ono što smatraju nedopustivim činom? Otkud im pravo da tvrde da je ono za šta optužuju opoziciju loša stvar ali kada oni najave da će istovetno postupati to po njima postaje „pitanje časti“? Reč je o dvostrukim aršinima, koje na žalost aktuelne vlasti, narod veoma jasno razaznaje.

To što su neposredno po objavljivanju informacije da će štrajkovati glađu predstavnici vlasti to porekli navodno želeći da poslušaju predsednika Srbije je takođe farsa koju narod veoma jasno razaznaje. Niko u Srbiji, ali baš niko nije poverovao da će Vesić, ministar vojni Aleksandar Vulin i drugi iz vlasti koji su to najavili zaista gladovati. Većina od njih jednostavno ne bi bila u stanju da to izvede jer su svi odreda pripadnici dobrostojeće više srednje klase.

Praksa pokazuje da su konformizam i karijerizam najprisutniji upravo kod onih koji žive lagodno i bez mnogo naprezanja. Stoga se može reći da su tvrdnje predstavnika vlasti bile samo prazno slovo na papiru i ništa više od toga. Da bi čovek zarad principa dao ličnu žrtvu potrebno je na prvom mestu da ih ima. Kada je reč o predstavnicima neoliberalne vlasti na čelu sa Aleksandrom Vučićem sa pravom se može zaključiti da principa kod njih nema.

Svojom navodnom željom da štrajkuju glađu, mada nisu uspeli da objasne zbog čega su na to spremni, obesmislili su a u isto vreme se i narugali tom najsurovijem i najopasnijem činu ličnog odricanja zarad borbe za pravdu.

Svojom šaradom uvredili su sve ljude kroz istoriju koji su štrajkovali glađu za ispravnu stvar. Mnogi od njih su to činili u zatvorima, a dosta ih je u toj surovoj borbi izgubilo život ne želeći da popuste pred tlačiteljima.

Čin tih poštenih idealista nikako se ne može uporediti sa potezom privilegovanih predstavnika ovdašnje vlasti kojima je jedini cilj bio da se dodvore predsedniku Aleksandru Vučiću.

I na kraju, treba konstatovati da je najveća sramota to što su se lažni štrajkači glađu ogrešili prema ljudima u Srbiji koji svake noći odlaze gladni u krevet a takvih je, zahvaljujući politici neoliberalne vlasti, nažalost mnogo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari