Teorija bez prakse 1Foto: Luca Marziale / Danas

Na društvenim mrežama je ovih dana raspravljano o dva teksta objavljena na portalu Danasa. Prvi je „Karl Marks – filozof koji je uveo osam stavova o slobodi štampe“ a drugi „Pariska komuna – uspeh ili ipak ne?“.

Tekstovi su bili posvećeni godišnjici smrti Marksa i godišnjici prve proleterske revolucije u svetu.

Ta dva teksta su komentarisali brojni deklarisani marksisti, od kojih su neki moji prijatelji na Fejsbuku pa su se tako njihove objave našle na mom „zidu“. Ocena prvog teksta se svodi na to da je „pun grešaka“, drugog da je „prazan“ a generalno je zaključeno da su oba „neznalačka“. Da se odmah razumemo. Svako ko pročita bilo koji tekst ima pravo da ga komentariše. Tu nema nikakve dileme.

I ja sam pročitao oba teksta. Mogu da konstatujem da su dobri i kvalitetni. Njihova vrednost je još veća jer su ih napisale mlade koleginice koje su tek počele da prave svoje prve novinarske korake. Shodno tome, koristim ovu priliku da im čestitam. U prvom tekstu jeste napravljena jedna greška. Reč je o godini kada su Karl Marks i Fridrih Engels napisali svoje čuveno delo „Manifest komunističke partije“. Jasno se vidi da je u pitanju omaška a ne neznanje, koja je inače u međuvremenu na portalu ispravljena. Zamereno je i što autorka među značajna dela Marksa nije ubrojala i „Kapital“. Ona to zaista nije učinila, ali je u nabrajanju navela da je on napisao „i još mnoga druga značajna dela“. Što se tiče drugog teksta konkretnih zamerki nije bilo sem komentara da je „polupismen“. Naravno, takav komentar je apsolutno netačan.

Ono što me je začudilo je da kod onih koji se definišu kao marksisti, a kritikovali su ta dva teksta, pored zamerki nisam pronašao odobravanje i zadovoljstvo što su se u dnevnoj štampi pojavile teme koje se inače u medijima veoma malo obrađuju. Svakom marksisti bi trebalo da bude drago da se piše o Karlu Marksu i Pariskoj komuni, jer je to i jedan od načina da se mlade generacije zainteresuju za dalje izučavanje i i krajnjem slučaju pristupanje marksističkom pokretu. Međutim, kritičare ta dva teksta, iako su pristalice socijalizma, takva ocena članaka nije interesovala.

Inače, ovih dana je predsednik sindikata „Sloga“ u fabrici „Tisa automotiv“ u Kikindi dobio otkaz, zbog kako centrala kojoj pripada tvrdi svoje sindikalne aktivnosti. Radnici fabrike „Fijat Krajsler plastik“ u Kragujevcu su u štrajku već više od dva meseca a protest zbog loše materijalne situacije najavljuju i zaposleni u železničkim preduzećima. Nisam primetio da su moji fejsbuk prijatelji – pristalice socijalizma, očito uvređeni tekstovima o Marksu i Pariskoj komuni u Danasu, nijednom rečju na svojim „zidovima“ pozvali na konkretnu solidarnost sa radnicima u problemima u Kikindi, Kragujevcu i železničkim preduzećima. Među pomenutim, to se mora naglasiti, ima dosta vrsnih poznavalaca marksizma.

Međutim, od izvanrednog poznavanja teorije nema ništa ako se ona ne primenjuje u praksi. Ako je neko marksista potrebno je da podržava dnevne radničke borbe umesto da traži „iglu u senu“ bez valjanog razloga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari