Orden za sebe 1

Hit tviteraš, sa pozicije šefa države i predsednika najbrojnije stranke na vlasti, tokom kontinuirane kampanje pod motom „sliku svoju ljubim“, zato i visi u Grdeličkoj klisuri pred tunelom kao dokaz svetlosti na njegovom kraju, svojim pojavljivanjem, izjavama i intervjuima po televizijama sa nacionalnom frekvencijom vodi u odnosu na opoziciju sa milion naprema nula.

Naravno da ovo nije tačan podatak, ali nije ni daleko od istine. On milion opozicija nula. I to mu je malo, on bi više, milion jedan a da opozicija potpuno nestane. Kako stvari stoje prilično uspeva u tome. Da paradoks bude veći ta i sve nevidljivija opozicija nekim svojim potezima mu u tome pripomaže. I dok Vučić svakodnevno animira svoje biračko telo i najavom čistke unutar svoje partije diže adrenalin takmacima za njegovu naklonost, opozicija sebi postavlja nepotrebne prepreke i zakiva se nepotrebnim datumima kao što je 15. septembar, danima razglaba o jedinstvenom bojkotu izbora iako je evidentno da tog jedinstva nema.

Lakše je strankama i pokretima koji do sada nisu učestvovali na izborima da se opredele za bojkot jer je sasvim izvesno da u postojećim uslovima i medijskom mraku ne bi prešli cenzus! Teško je zvezdi padalici koja se stabilizovala na horizontu, Pokretu slobodnih građana a koji prelazi izbornu rampu, doneti odluku o bojkotu. Teško je i Demokratskoj stranci podeljenoj unutar sebe jer zna da bojkot može da vodi do samoukidanja i potpunog ostanka bez biračkog tela! Tu se postavlja „kvaka“ pitanje da li imaju nameru da i ono malo sredina gde su pobedili predaju naprednjacima na tacni? Kakva je u tom slučaju njihova odgovornost prema žiteljima Šapca ili Paraćina, na primer, koji su im dali glas.

Ili građanima beogradskog Starog grada !? Podsećanje na Sporazum sa narodom koji je potpisalo dvesta hiljada demonstranata i izjasnilo se za bojkot ima smisla ako se uporedi sa šesto hiljada građana koji su glasali za sadašnju opoziciju koja bez Šešelja ima 56 poslanika u Skupštini Srbije. Paradigma Vučićevog klijentelističkog sistema je Siniša Mali. Iako je ta opozicija, tada još nije bojkotovala, tokom rasprave negodovala zbog predloga da Mali bude ministar, navodeći brojne afere u kojima se pominje – sporne privatizacije, slučaj Savamala, plagirani doktorat, 24 stana u Bugarskoj, posedovanje of-šor kompanija, novogodišnja jelka od 83.000 evra… on je, naravno, izabran ali je najveći deo javnosti zatrpan i uljuljkivan naprednjačkim medijima i lažnim vestima ipak uspeo da čuje iz skupštinske debate ko im je došao za ministra! Zec da čuva kupus!? Zato je sasvim legitimno i pitanje postoji li ikakva šansa da i u ovim nemogućim uslovima opozicija osvoji više mandata nego što ima sada? Da li je bojkot skupštine konsolidovao ili još više fragmentizovao opoziciju?

Da li im je pao ili je smanjen rejting? Da li im je bojkotovanje slovenačkog gosta Boruta Pahora donelo više simpatija ili su im neki dotadašnji simpatizeri posle toga okrenuli leđa? Postoje li istraživanja o tome? Ili se sve to tako instinktivno i pomalo haotično radi ponavljajući mantru da je bojkot sredstvo a ne cilj! Klasičan tamni vilajet, ako uđeš, kajaćeš se, ako ne uđeš, kajaćeš se! Teška odluka s brojnim razlozima za, jer doista je nedostojno trpeti naprednjačku torturu uz medijski mrak u bukvalno svim segmentima društva ali postoje i racionalni razlozi protiv, jer ma koliko bio mali procenat izlaznosti, izbori će biti legalni makar ne bili legitimni! Šta onda s tim sredstvom, bojkotom posle, zgužvati ga i baciti u smeće? A šta posle toga? To treba jasno reći građanima.

Vučić je obesmišljavanjem rada parlamenta već uspostavio autoritarni sistem koji sada ozbiljno klizi u čistu diktaturu. Potreban je mnogo veći stepen jedinstva i solidarnosti unutar opozicije, mnogo manje soliranja i besprekorna organizacija da bi njegove svakodnevne laži bile „raskrinkavane“ od vrata do vrata! Jednom, bukvalno jednom u sedam godina duplirao je vreme za raspravu o budžetu Srbije, pa“ iskreno laže“ kako je ispunio sve zahteve „Crte“!

Nesporno je da protesti i bojkot izbora idu Vučiću na živce, a počeli su da ga „pritišću“ i stranci sve nižeg ranga! Zlatno doba poziva i dolazaka visokih državnih zvaničnika je prošlo! Koliko god da je samouveren u svoju pobedu i dugovečno trajanje! Jer, „dok je on živ neće dozvoliti… i “ jednoglasno je sam odlučio“… ni opozicija ne bi trebalo da se zanosi idejom kako je rušenje Vučića lagan i jednokratan posao! Možda ga i lična opsesivnost „neprijateljima“ najviše uplatka.

Setite se kako je predano gotovo kompulsivno branio tenk i oklopno vozilo pred Marakanom nije bilo jasno da li je histeričan ili pokušava da bude ciničan ili je naprosto bio euforičan jer je eto on lično zaslužan za Zvezdin gol! Tolika, neograničena, želja za ličnim priznanjem vodi ka tome da predsednik sam sebi dodeli orden! To bi za opoziciju i njene glasače bila izuzetna vest!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari