Samit u Patrijaršiji 1

Iako je republika ipak je autoritarna, iako je sekularna ipak je pravoslavna, iako je za mir, zvecka i paradira oružjem, iako je naprednjačka ide unazad, vodi, navodno, politiku u dobrom smeru sve četiri strane sveta, iako se smerovi međusobno poništavaju, pa ono što dobija na Istoku gubi na Zapadu!

Stremi ka visinama, BDP privrednog rasta, a vodi u dubine takozvane duboke države, podzemne, koruptivne politike! Srbija! To što je „palo“ rukovodstvo Požege da bi se malo razvetrilo i oslobodilo od paučine i pauka u sopstvenim mrežama, samo je dimna zavesa da bi se sakrili mnogo veći, netransparentni poslovi. Podzemna, bahatluk politika širi se i na površini kao korov i belodano, zahvata kubne površine, zemlje, vazduha, flore i faune i da kao semafor na raskrsnici upozore sumnjičavce da je trenutak da se pridruže ili će ostati nevažni, nevidljivi i potlačeni.

Najnoviji potez bivšeg gradonačelnika Grocke prikaz je aktuelne srpske real politike. Iako u istražnom postupku zbog osnovane sumnje da je naručio paljevinu kuće novinara Milana Jovanovića, Simonović tuži njega, dakle, žrtvu, i to nije sve, već kao da je „dobročinitelj“ ili „narodni heroj“ u „svojoj prčiji“ sa svojom braćom dobija i naziv ulice – Braća Simonović, kao braća Baruh, da ti se zgadi život!

I mogu da se bune novinarska udruženja i građani i međunarodne organizacije predsednica Ana Brnabić će, naivno, kao francuska sobarica, reći da ne želi da se meša u rad nadležnih organa, naročito sudova jer ona predstavlja samo jednu granu vlasti! Pa kad je već tako trebalo bi da bude dosledna i poštuje sopstvene zakone i ako ništa drugo suprotstavi se odluci sopstvenog ministarstva odbrane da na Dan pobede nad fašizmom, novouvedeni ruski Besmrtni puk, predvodi osuđeni ratni zločinac! Čak da su to zahtevali sami Rusi!

U takvim okolnostima zarđale pravde i morala i optuženi zlostavljač žena može da se oseća nevinim… Jer i zakon kaže svi su nevini dok se ne dokaže suprotno a kako postupak dokazivanja može da se produži u nedogled i zastari, zlostavljač ima realnu šansu, da napreduje, poput Siniše Malog, i da istovremeno uz pomoć partije i bratskih medija stvori novi imidž o sebi kao humanitarcu koji se posebno stara o ženama!!!

Pojave da poslaničke neznalice kritikuju znalce iz Fiskalnog saveta, da opozicija kampuje ispred parlamenta, da se temom Kosova termički obrađuje i propagandno homogenizuje javno raspoloženje opšte je mesto! Ali nije uobičajena praksa da šef sekularne države pre razgovora sa poslanicima u parlamentu, razgovara sa vladikama na Saboru Srpske pravoslavne crkve. Paradoksalno je, doduše, ali istinito da na Saboru SPC ima više pluralizma nego u Skupštini Srbije!

Treba li da podsetim da je blaženopočivši Pavle u krizno vreme 1999. otišao i duže vremena boravio u Pećkoj patrijaršiji, da je podržavao Miloševićevu opoziciju, da je blagoslovio i pokret Otpor, a na protestima 97 bukvalno onemoćao policijski kordon… Niti je Irinej Pavle, niti je Vučić Milošević, ali da Srpska pravoslavna crkva kao najveća identitetska, nezavisna nevladina organizacija ima veliki uticaj u društvu ne treba sumnjati i Vučić je po deo tog uticaja otišao na sastanak, podržan telohraniteljem Dodikom. E sad od toga koliko je bio iskren i šta je novo, kao sakrivene mogućnosti nekih budućih pregovora o Kosovu „koji nisu ni na vidiku,“ rekao u Patrijaršiji a nije prethodno rekao u Skupštini, ostaje da se vidi ali da mu iskrenost definitivno nedostaje u komunikaciji sa građanima vrlo je očigledno!

Mogu da razumem da je Kosovo presedan, da je i emotivan i identitetski i politički i geopolitički problem ali ne mogu da razumem da se istom modlom pokušavaju dobiti drukčiji oblici, odnosno, rešenja! Floskula koja je naročito popularna u poslednje vreme da se svet promenio i da neke promene idu u prilog Srbiji vrlo je dubiozna. Liči na optimistu koji pada sa vrha nebodera i teši se – dvadeset peti sprat, dobro je još nisam pao do kraja, petnaesti, deseti…..

Zar ne bi bilo logično da se građanima Srbije, a svi do jednog su taoci Kosova, ogoljeno bez ikakvog ulepšavanja predoče najizglednije mogućnosti koje se pominju u javnosti, da se izađe sa preciznim podacima, koliko svaka košta, koja je najskuplja, koja najjeftinija i kakvu perspektivu nude.

Da li je istina da je priznavanje Kosova najoptimalnije rešenje za Srbiju? Kakav opšteobavezujući sporazum, sa stolicom ili samo statusom posmatrača Kosova u UN ? Uz nagradni i brzometni prijem Srbije u EU ! Koliko košta zamrznuti konflikt? Prema nekim nalazima, Srbija sadašnjim hiberniranim stanjem godišnje gubi milijardu evra.

Za one koji bi da ratuju podsećanje da se šteta od bombardovanja procenjuje između 30 i 130 milijardi evra (Futuristički institut). Izgleda da je najjeftiniji neprocenjivi ljudski život, jer se sve glasnije dovodi u pitanje pominjanjem novog oružanog sukoba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari