U nedostatku konteksta 1

Šta je predsednik Srbije poručio građanima na vanrednoj konferenciji za štampu u direktnom prenosu, na više nacionalnih i regionalnih mreža?

Prvo, da je njegov stav nedvosmislen i da je rešenje kosovskog pitanja neophodno što pre, pozivajući ih na mir i da ne nasednu na bilo kakve provokacije.

Drugo, Ustav ne dozvoljava da sam snosim odgovornost, iako od nje ne bežim, zato ćete morati svi vi građani, kada dođe do kompromisa i ako do njega dođe, da se o svemu izjasnite. Tri, naglasio je da želi dugotrajni mir Srba i Albanaca. Četiri, podsetio da će Srba za četvrt veka biti manje za milion. Pet, obećao da će štititi svu imovinu Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu. Šest, pobrojao je impresivan spisak novootvorenih, renoviranih škola, vrtića, univerziteta, bolnica, domova zdravlja, izgrađenih stanova i kuća, dodeljenog materijala za gradnju, dodeljenih stanova, stoke pa do podsećanja na redovne isplate penzija i plata…

Sedam, po prvi put priznao, ono na šta su nezavisni mediji i stručnjaci ukazivali mnogo pre njega, da rezolucija 1244 ima i odredbe koje su izrazito nepovoljne za Srbiju, ali nije propustio i ovu priliku da se podsmehne baš njima i podudarnosti stavova Nataše Kandić i Amfilohija koji su protiv podele Kosova. Priznavši, da je ta rezolucija faktički suspendovana, zagonetno ostavlja mogućnost da je i ta opcija u igri, pominjući ZSO plus, Ahtisari plus, plus!

Zatim sledi čuveni šlag na Vučićevoj torti – dirigovana pitanja novinara! Kako komentarišete histeriju koja se vodi protiv vas u Hrvatskoj nakon govora u Bačkoj Palanci?

Naglašavajući da je govor sam napisao, iako ga niko to nije upitao, samouvereno ističe kako ga je uvežbavao čitajući ga 10 puta i pročitao bi ga i jedanaesti put!!! Znači, deset puta je pročitao svoju sablasnu umotvorinu: Hitler je hteo svet bez Jevreja a Hrvati Hrvatsku bez Srba! I onda ne trepnuvši izgovara destiliranu istinu iz svoje retorte, nisam nikada nikog uvredio, ne ogradivši se ni zapetom da je reč o pogubnoj Tuđmanovoj politici i da nisu svi Hrvati Tuđman a pogotovo da nisu svi Hrvati ustaše!

Činjenica je da je Tuđman poredio Srbe sa „rakom koji razara hrvatsko nacionalno biće“ i da je cilj njegove politike bio da se 13 do 15 odsto Srba u Hrvatskoj smanji na manje od pet procenata kako bi izgubili pravo na konstitutivnost, ali činjenica je i da su se tadašnji Miloševićevi lauferi u Hrvatskoj, Martić i Hadžić, hvalisali suverenom srpskom državom koja treba da obuhvati više od polovine Hrvatske teritorije!

To Vučić nije ni pomenuo. Ni reč, dakle, o kontekstu! Ratni zločini za vreme „Oluje“ i pogrom, bili su tada vest pod kraj dnevnika Televizije Beograd i to tek sutradan kada su kolone izbeglica i prognanih iz Hrvatske počele da pristižu u Srbiju i nadomak glavnog grada da se preusmeravaju ka Kosovu.

Prvi polučasovni snimak ove tragedije, novinara Bože Kovačevića, emitovala je na lokalnim televizijama nezavisna produkcija VIN, zvaničnici su ćutali. Bio je muk, to je priznao i Vučić u Bačkoj Palanci. Zato gradonačelnik Knina u vreme „Oluje,“ Drago Kovačević, smatra da je u Hrvatskoj bio dogovoreni rat, „nameštaljka“ koja je mnoge ljude koštala života!

Vučićev politički govor u Bačkoj Palanci, u nedostatku konteksta, asocira po utisku i mogućim posledicama na Miloševićev govor na Gazimestanu, verovatno zato što je tamo počela priča o ugroženosti Srba, „koji dobijaju u ratu a gube u miru“. A trenutno, iako to traje vekovima, prema dominantnom javnom diskursu Srbi su jako ugroženi!

„Opasno ustaško ludilo, Kolinda povlači ambasadora iz Srbije zbog Vučićevog govora o Oluji, Srbi su ugroženi ne samo od Hrvata već i od Crnogoraca, Milo najveći izrod“, uz „neprijateljski gest Izraela prema Srbiji“ i Albance kao konstantnu pretnju…

Kao što se u Hrvatskoj mnogo ljudi zgraža nad Tompsonom, neoustaštvom i revizijom istorije tako se i u Srbiji mnogi ljudi zgražaju nad rehabilitaciojm četnika, kvislinga i destiliranom istorijom iz ratničkih retorti. Ali oni su manje vidljivi i manje dostupni javnosti.

U obe države se nameće monolit onih koji bi da zaborave kontekst i ulepšaju sopstvenu prošlost i učešće u njoj! Liče jedni na druge i kako reče Boris Dežulović: „Takvom je Hrvatu Srbin – a Srbinu Hrvat – njegova jedina mogućnost i posljednja šansa. Takvi Hrvati i Srbi jedni bez drugih ne mogu, bez svoje međusobnosti oni nisu ništa, jer su jedni drugima jedini materijalni dokaz sebe“.

U tom nedostatku konteksta analizirajte i onih sedam poruka o Kosovu koje je poslao Vučić sa jučerašnje konferencije za štampu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari