HOO – RUK

A onda je pristigao Schroder. Bilo baš lijepo, posebice na prijemu glede „Foruma“. Vidio sam fotke prisutnih. I definitivno skont’o kako su birvaktile bili u pravu neki Albanci-Kosovari koji nisu htjeli ni čuti kako bi možda bilo dobro da izađu na izbore i podrže opoziciju kontra Miloševića, pa tek onda, kao normalno i lagano krenu u rješavanje svojih ambicija. Jer fotke kažu – jebeš budalu, sve je to iz iste vreće.

Okrenuh se i dohvatih što evo dohvatih. Jednog starog, od prvih tekstova dragog mi pisca.

Stanislav je stajao na posljednjoj stanici, čekajući ono što će ga odvesti do kraja, do mjesta gdje će njegove vrijednosti prestati da vrijede, gdje će prah drevnog pasti i zamagliti njegove oči. Razgledao je okolo, udišući vazduh što je titrao. Blag mu je i spor bio pogled kojim je upijao stvari, okruženje, bijele zidove, zelene površine. Iako ga nije zanimala tragedija vlastitog života, razrušenog i poredanog u sjećanja, ponovo pomisli na one neke i čudne trenutke koje će napokon zaboraviti. Jak miris nadolazeće zime bio je prekinut vonjem iz prvog jutarnjeg tramvaja što je, razvozeći izgužvana lica mračnog sloja izigranih i napuštenih, dostigao punu brzinu. Ako …

E, da. A onda mi je naumpao jedan vaktilni pedagoški vic. Kojeg se, kako se to ovdje u intelektualnim krugovima voli reći „hoću da vjerujem“, ima na to odgovor koji sam, što kažu onomad, čuo u MHATu – pradalži hatjat, vjerojatno mnogi sjećaju. Ne znam hoću li ga odgovarajuće prepričati, ali to i nije tako važno. Elem, otac, zabrinut za sina u godinama u kojima mu je donja udarila u gornju pa gornja ne funguje, probao je sve nebi li se ovaj koliko toliko aviz’o. I lijepo i ružno. Ništa. Jedan dan odlučio je da zaigra na najjaču kartu. Kaže, mogli bi ti i ja negdje na piće. Je li zajebavanje ili nije, ipak – može. Zavale se u kahvić, šta ćeš ti, piješ li štogod, nisam, daj nemoj, tu i tamo lozu, e sad ćeš što i ja, dva viskija. Stari će da užga španjolet, pušiš li ti, jok, lažeš, nekad zapalim „pšeničnu“ Moravu, pusti to uzmi ovaj jedan Marlboro, ide fino uz viski. U jebo te stari što je ovo dobro. I riječ po riječ, imaš li neku djevojku, tu i tamo, drkaš li, daj stari nemoj, hajde hajde, na šta, kupim ponekan Reporter, to(?). Stari iz torbe Playboy. Sinak lista, polako, do duplerice već rumen, stari ko ovo jebe. Na to uslijedi dlan po pači, ko iz topa – odlični đaci, majku ti jebem.

Što ja sad ovo prepričah. Aha. Nije, hajde uz pravila, ni sada ni ovdje mnogo drukčije. Jedino što nikako ne mogu prokužiti ko su danas ti „odlični đaci“. Viđeni na pomenutim fotkama ne bih rekao da jesu. Oni su mi nekako više u sendviču. Neko je na njima, a neko pod njima. Ubijeđeni da su samog Njega uhvatili za jaja.